Događanja

<<< Želim natrag na početnu stranicu OFC-a <<<

Informativni listić za svibanj 2019.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

Čelano - Drugi životopis _ 6. poglavlje

PROGOVARA MU LIK PROPETOGA.
Srce mu se već sasvim izmijenilo. Ubrzo se imao i u tjelesnom pogledu izmijeniti. Jednog je dana šetao pokraj crkve svetoga Damjana koja bijaše malne razrušena i od sviju napuštena. Kad je, vođen Duhom, unišao da se pomoli, ponizno i pobožno se ničice baci pred propelom. Bio je ganut neobičnim viđenjem, opazio je da je postao drugačiji nego što je bio kad je unišao. Njemu je ovako ganutome, što je je nečuveno odvijeka, lik Krista Propetoga progovorio naslikanim usnama. Pozvao ga je imenom: "Franjo - reče - idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sve ruši!" Franjo je uzdrhtao i nemalo se iznenadio, činilo mu se kao da je lišen govora. Bio je spreman poslušati, posvema se ohrabrio da izvrši nalog. A jer je u sebi osjetio neizrecivu promjenu, koju sam nije mogao objasniti, dobro je o tome šutjeti. Od tada je svetu dušu prožimalo suosjećanje s Propetim i, kako se može pobožno naslućivati, u njegovo su srce, iako još ne u tijelo, dublje utisnuti znaci časne muke. Čudesna li događaja i nečuvena u našem vremenu! Tko se tome ne bi čudio? Tko je ikada nešto slično doznao? Tko sumnja da se Franjo na povratku u grad pokazao razapetim, kojemu, dok još nije svijet izvana posve prezreo, na nov i nečuven čudesan način s drveta križa progovara Krist? Stoga mu se od onoga časa rastapala duša, otkako joj je Ljubljeni progovorio. Nešto kasnije se ljubav srca očitovala po ranama tijela. Zato se od tada nije mogao suzdržavati od plača, štoviše, i na sav glas je oplakivao Kristovu muku kao da mu je bila neprestano pred očima. Jecanjem je ispunjavao putove, nije dopuštao nikakvu utjehu, dok se spominjao patnja Kristovih. Jednoć ga je sreo najpovjerljiviji prijatelj. Kad mu je otkrio razlog svoga bola, to je smjesta u prijatelja izazvalo suze.I zaista, nije zaboravio voditi brigu o onom svetom liku niti je zanemario njegov nalog. Odmah je nekom svećeniku dao novaca da kupi svjetiljku i ulja da sveta slika ne bi ni časa bila lišena dužna štovanja. Zatim se žustro dao na izvršenje ostaloga. Besprijekoran je napor uložio za popravak one crkve. Premda mu je bila upravljena božanska roječ o onoj Crkvi koju je sebi Krist stekao vlastitom krvlju, nije se najednom htio uznijeti, nego je pomalo od tijela prelazio na duh.
https://svfranjoasiski

-----Trajna formacija----- Vedran Kaniški, OFS

SAKRAMENT POTVRDE

Temeljno obilježje sakramenta potvrde jest-poseban dar Duha svetoga, i vjernik se po njoj obogaćuje darovima Duha Svetoga te jasnije vidi svoje kršćanske dužnosti. Potvrda je drugi dio kršćanske inicijacije, a koja je započela krštenjem. Često se i naziva sakramentom kršćanske zrelosti, njome se kršćanin jače veže uz crkvu i postaje aktivniji član crkve. Naziv se izvodi iz latinske riječi confirmatio, što znači jačanje, utvrđivanje; dok se i ponekad naziva krizma iz grčke riječi što znači pomazanje. Djelitelj sakramenta potvrde je i izvorno i redovito biskup, osim kad on nekog ovlasti da to učini umjesto njega. Potvrđenika biskupu predstavljaju kum ili kuma, a sam primatelje svete Potvrde treba biti u stanju posvetne milosti, dobro i prikladno poučen o vjeri, u prijateljstvu s Bogom i s ljudima, i bez teškog grijeha. Tako u sakramentu na poseban način primamo Duha Svetoga, odnosno njegove darove- mudrost, razum, znanje, jakost, savjet, pobožnost i strah Božji, da bi kao zreli i odgovorni kršćani mogli donositi plodove Duha Svetoga na dobro Bogu i svim ljudima.
Što koristi braćo moja, ako tko kaže , da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasiti? Ja bih se tu nadodao, što koristi braćo i sestre moje, da ako tko kaže da Potvrdu ima, ako tu Potvrdu i darove Duha Svetoga ne koristi?

---- Duhovna priča-----

NEMOJ BITI ČAŠA, POSTANI JEZERO…

Jednom je jedan nesretni mladić došao do starog učitelja i rekao mu da ima jako puno problema u životu i pitao ga za savjet.
Stari učitelj mu reče da stavi šaku soli u čašu vode i da to popije.
“Kako ti se sviđa?” upita učitelj.
“Grozno je”, kaže mladić i ispljune vodu.
Učitelj se nasmije i zatim upita mladića da uzme još jednu šaku soli te je stavi u jezero. Hodali su u tišini do obližnjeg jezera i učenik ubaci šaku soli u jezero.
Starac reče: “Sada popij malo vode iz jezera.”
Dok je voda curila niz mladićevu bradu, učitelj upita: “Kako ti se sviđa?”
“Dobro je”, kaže mladić.
“Ima li okus soli?” upita učitelj.
“Ne”, kaže mladić.
Učitelj sjedne pored ovog napaćenog mladića, uzme mu ruku i reče: “Bol života je ova sol, ni više ni manje. Količina boli u životu ostaje ista, potpuno ista. No, osjećaj boli koju doživljavamo ovisi o posudi u koju je stavljamo. Stoga, kada te boli, jedino što možeš učiniti je da proširiš svoj osjećaj za stvari. Prestani biti čaša. Postani jezero.”
Nepoznati autor
https://book.hr

---- Iz franjevačke baštine-----

MARIJA – KRALJICI SVIBNJA, PROLJEĆA I MAJČINSTVA

Marija je jedna od nas, žena iz naroda, pozvana na dostojanstvo majčinstva. Rodila je Isusa. Osim tog neizrecivog dostojanstva, ona nam je oličenje nježnosti i ljubavi što ju primismo, ili smo željeli primiti od svojih majki. Mjesec svibanj neprestano nas upozorava na novi život. Proljeće je. Zelenilo i cvijeće otkrivaju lijepu stranu života. Nije zato čudno da je to mjesec posvećen majkama, a na osobit način u tradiciji kršćanstva, osobito Katoličke Crkve, to je mjesec posvećen jedinstvenoj majci, blaženoj Djevici Mariji. Jednostavno ga nazivamo Marijinim mjesecom. Blažena Djevica Marija majka je jedinstvenog Djeteta, Isusa. No on je na poseban način život i svima nama, te je zbog te činjenice u duhovnom smislu smatramo majkom svima nama. Njoj dugujemo tajnu Isusova života, a bez Isusa ne bismo mogli više zamisliti ni svoj život. Njoj dugujemo puninu i smisao svog života. Zato se u ovom mjesecu nižu vjerski susreti obogaćeni sadržajem različitih pobožnosti prema Mariji. Crkve se kite cvijećem, slike i kipovi blažene djevice Marije posebno se ističu kako bi ih vjernici mogli lakše vidjeti. Ona je istinska žena. Oličenje je dostojanstva i ljepote ženskog bića. Puna je nježnosti i pažnje. U odnosu prema ljudima osjećamo ju nesebičnom, punom dosjetljive ljubavi. Majčinstvo prihvaća kao neizrecivo dostojanstvo i dar. Marija je izuzetna majka. Kao da želi svojim majčinstvom dati pečat dostojanstva svakoj majci. Po njoj i zbog nje, kršćani svaku majku koja pod srcem nosi život prepoznaju kao osobu u blagoslovljenu stanju budući da je njoj to tako svečano i radosno rekla Elizabeta: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42) Marija je jedna od nas, žena iz naroda, pozvana na dostojanstvo majčinstva. Rodila je Isusa. Osim tog neizrecivog dostojanstva, ona nam je oličenje nježnosti i ljubavi što ju primismo, ili smo željeli primiti od svojih majki. Međutim, Marija je i više. Ona postaje znakom nježnosti i ljubavi. Ona bi nas, upravo kroz vjerničku pobožnost, svojim znakom htjela upozoriti da za svakoga od nas postoji mjesto u njezinu srcu: jer je rodila izvor života po kojem i mi živimo! Isto tako, ona je znak Boga u kojem i sama nalazi smisao svoga života, Boga koji je nježnost i ljubav, Boga koji ljubi vjerno i milosrdno, jače i istinitije negoli je to moguće bilo kojoj ženi ovoga svijeta. Ona nas upozorava na tu ljubav koja želi svakome od nas ispuniti život u onome što nam ljudi nisu stigli darovati.
fra Zvjezdan Linić | Bitno.net

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI

do 20.05.2019. karitativna akcija u župi sv. Vida za socijalnu samoposlugu
27.05.2019. u 19.35 susret trajne formacije
03.06.2019. u 19.35 mjesečna skupština za lipanj
18.05.2019.                           SV. FELIKS KANTALICIJSKI- zaštitnik bratstva
20.05.2019.                             proslava u bratstvu- krunica, Sv. Misa, druženje
25.05.2019.                           NACIONALNO HODOČAŠĆE OFS-A ZAGREB- KRAŠIĆ
• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv.Vida
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi“
• susreti srijedom u domu „ Lekić
     --- Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin---

• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom
samostanu u Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• za Crkvu u Africi, da kroz zauzetost svojih članova bude sjeme jedinstva među ljudima
I znak nade za afrički kontinent – Oče naš…
Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

------ Humor -----

Josipu iz Arimateje govore prijatelji:
- Čovječe, ti nisi normalan! Svoju novu, nekorištenu grobnicu ustupio si nekom
razbojniku!
I to tako lijepu grobnicu!!! Odgovara im Josip:
- Dajte, ljudi, smirite se. To je samo za vikend.

izdaje: Franjevački svjetovni red - Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin
HR-42000 Varaždin, Kapucinski trg 7
internetska stranica: www. zupa-vid-varazdin.hr/franjevacki-red, e-mail adresa :
fsr.sveti.feliks@gmail.com,
sonja.stefanac@gmail.com (informativni listić)
broj 05/2019 (broj 41)

Informativni listić za travanj 2019.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

O ONOME KOGA JE OSLOBODIO OKOVA

Dok je na Petrovoj stolici sjedio gospodin papa Grgur IX., u raznim je krajevima nužno nastao progon krivovjeraca. U vrijeme toga progona neki je čovjek imenom Petar, iz mjesta Alife, bio optužen za krivovjerje i u Rimu uhvaćen među krivovjercima. Njega je gospodin papa Grgur na čuvanje predao biskupu Tivolija. On ga je pod prijetnjom da bude lišen biskupije uzeo i baci u okove. No budući da je njegova jednostavnost upućivala na nevinost, staviše ga u blaži zatvor. Neki plemići toga grada, kako se priča, želeći da biskup koga su otprije mrzili upadne u kaznu kojom mu se prijetilo, potajno spomenutom Petru savjetovahu da pobjegne. On ih posluša, jedne noći iziđe i brzo daleko pobježe. Kad je biskup to doznao, teško mu to pade i sa strahom je očekivao kaznu, ali ništa manje nije bio žalostan što se ispunila želja njegovih neprijatelja. Stoga upotrijebi svu pomnju, na sve strane razasla uhode, pronađe onog jadnika pa ga kao nezahvalnika smjesti u stroži zatvor. Zatvor je pretvorio u tamnicu opasanu jakim zidinama. Iznutra ju je obložio debelim daskama koje je učvrstio željeznim čavlima. Bacio ga je u željezne okove teške više libara, hranu mu je davao na mjeru i piće na mjeru . A kad već bila isključena svaka nada u oslobođenje, budući da Bog ne dopušta da nevinost propada , Bog mu je svojom dobrotom brzo pritekao u pomoć. Taj je čovjek stao mnogim vapajima i molitvama zazivati blaženoga Franju da mu se smiluje, jer je bio čuo da je već predvečerje njegova blagdana. Taj je čovjek imao veliku vjeru u svetoga Franju, jer je, kako je govorio, bio čuo da su ga krivovjerci veoma oblajavali. Noć uoči svoga blagdana, u suton, blaženi se Franjo smilova, siđe u tamnicu, pozva po imenu onoga čovjeka i zapovjedi mu da brzo ustane. On se prestraši i upita ga tko je on, pa ču da je to blaženi Franjo. On ustade, dozva čuvara i reče: „Veoma se zapanjih i smetoh, jer ovdje je netko tko mi zapovjedi da ustanem, a veli da je sveti Franjo.“ A stražar mu odvrati: „Jadniče, lezi i mirno spavaj. Ta luduješ jer danas nisi dobro jeo.“ No dok mu svetac Božji još uvijek zapovijedaše da ustane, oko podne vidje kako se okovi na njegovim nogama raskinuše i brzo padoše na zemlju. Osvrćući se po tamnici, vidje kako se daske rastavljaju premda su pričvršćene čavlima i da mu je otvoren put za izlazak. Iako oslobođen, on zaprepašten nije znao bježati, nego je na vratima vikao i prestrašio sve stražare. Kad oni javiše biskupu da se on oslobodio okova, misleći da je pobjegao jer još nije bio čuo za čudo, biskup od straha pade s mjesta gdje je sjedio jer je bio slab. A kad je čuo sve po redu, pobožno ode u tamnicu i jasno je spoznao moć Božju i ondje se pomoli Gospodinu . Okovi su potom doneseni pred gospodina papu i kardinale. Kad su oni vidjeli i čuli što se bilo dogodilo , zadivljeni blagoslivljahu Boga .
5Čel 23
http://vfz-hr-bih.hr

-----Mala škola svjetovnog franjevaštva-----

PRAVILO OFS-a, PISMO GENERALNOG MINISTRA

Započeli smo s osobnim razmišljanjem o značenjima Pravila OFS-a, a u tome nam uvelike pomaže pismo našeg generalnog ministra Tibora Kausera u kojem nam progovara o svojim osobnim iskustvima, na koje ćemo se osvrnuti. On ističe kako je za njega Pravilo dar, poziv, nadahnuće, sredstvo.
Spomenuo se jedne zanimljive teze koja kaže kako nije dar ono što slavimo, već je darivatelj onaj koga slavimo, a darivatelj je sam Bog. Kroz tu misao već na samom početku možemo proniknuti u bitnost Pravila, koje je, dakle, dar od Boga, darovan nama koji smo odlučili poslušati Njegov poziv i slijediti ga poput sv. Franje.

-----Susret trajne formacije-----

SAKRAMENAT KRŠTENJA

Krštenje je sakramenat kojim postajemo djeca Božja, oslobođeni od istočnog grijeha i brišu nam se svi osobni grijesi. Njime postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja. Krštenje je temeljni sakramenat Crkve, nužan za primanje svih ostalih sakramenata. Prima se samo jednom i ne može se ponoviti. Krist ga je ponudio svima da imaju život vječni. Ono je najveći milosni dar Presvetog trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život.
Najčešća praksa u Crkvi je krštenje djece, a moguće je i krštenje odraslih (katekumeni).
Za krštenje je potrebna vjera. Mala djeca ne mogu imati osobne vjere, zato se krste u vjeri svojih roditelja, kumova i cijele Kristove zajednice.
Redoviti krstitelj je svećenik (ili đakon). U izvanrednim i hitnim slučajevima može krstiti svatko tko zna što je krštenje i voljan je krstiti krštenika.
Bitni obredi krštenja su materija (voda) i forma (riječi: “ Ja te krstim u ime Oca i Sina I Duha Svetoga“). Dodatni obredi su: Pomazanje sv.uljem (krizmom), oblačenje bijele haljinice, krsna svijeća i obred „Efata“. ( Teme za susrete u mjesnim bratstvima u 2019.)

---- Duhovna priča-----

ČOVJEK KOJI JE IMAO PUNE RUKE POSLA

Bio jednom neki čovjek koji je govorio da uvijek ima pune ruke posla i to cijeli dan (poznato?). A ljudi kʼo ljudi, nisu mu vjerovali pa su ga ispitivali kakav je to posao. On im reče: „Imam dva sokola koja trebam krotiti, moram paziti na dva jastreba, hraniti dva zeca, čuvati jednu zmiju, timariti magarca i još vezati lava!” „O to je puno!” rekoše ljudi. „Tebi doista treba vremena. A gdje je taj tvoj zvjerinjak? Gdje su životinje o kojima govoriš? Ne vidimo ni jednu.” Nato čovjek stade govoriti o tim životinjama, ali onako da ga svi razumiju: „Dva sokola jesu dva oka. Na svašta se prilijepe i za svačim lete. Teško ih je obuzdati. Dva jastreba grabežljiva? To su naše ruke. Svega se laćaju, sve zgrću, hoće sve zadržati. Teško ih je nadzirati. A dva zeca koja moramo hraniti i zaustavljati? Naše noge. Stalno lutaju tamo-amo, ovamo i onamo, često se umaraju. Ali najteže je paziti na zmiju – jezik – iako je u kavezu. Zar se ne veli: „Trideset i dva zuba ne mogu obuzdati jezik”? Tu je i magarac, kojeg treba timariti – naše tijelo. Ono tegli, opterećeno je, posrće, ne sluša. A toliko ga trebamo! Na kraju ostaje lav. Treba ga se čuvati. On je kralj nad svim životinjama. To je naše srce, prepuno želja; sva naša moć i snaga.” „Pravo imaš”, rekoše na to ljudi. „Imaš posla za čitav dan…” Nepoznat autor https://book.hr

---- Duhovnost-----

ŠTO NAS UČI ISUS PRIKOVAN NA KRIŽ I UZDIGNUT SA ZEMLJE

Isus je privlačio ljude. Oko njega je uvijek bilo mnoštvo. Bilo je to zbog njegovih riječi, jer nitko nije tako govorio kao ovaj čovjek, ali jednako tako i zbog njegovih djela. Čovjek je u svojoj silnoj potrebi za spasenjem, za ozdravljenjem, za ljubavlju, nalazio u Isusu rješenje svojih problema, nalazio život. Ljudi su uz Isusa doživljavali svoje proljeće, sreću, radost, ozdravljenje duše i tijela. Zato su ga svi tražili i salijetali ga te nije imao vremena ni da se odmori. Privukao je ljude svojom dobrotom i nesebičnom ljubavlju. Međutim, Isus će najsnažnije privlačiti ljude svojim križem.

ŽIVOT SE ZADOBIVA RAZDAJUĆI GA I GUBEĆI

Sam je tako rekao: „A ja,kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi!” (Iv 12,32) Križ je najočitiji znak Kristove potpune ljubavi. Po križu je progovorilo njegovo srce. Križ nam i danas ostaje znak po kojem Isus želi sve privući k sebi. Govor križa je drukčiji od našega govora, od naših misli i ideja. On govori logikom pšeničnog zrna koje mora umrijeti u zemlji da bi iz njega niknula klica bogata života iz koje je moguć obilni rod. O tome Isus neprestano govori u evanđelju. Život se zadobiva razdajući ga i gubeći. Tek tako ima priliku za rascvjetali završetak. Isus umire na križu, a potom je uzdignut sa zemlje. Pošto je ljudima darovao svoje sile, svoje vrijeme, svu svoju ljubav, smrću na križu želi tu ljubav učiniti plodnom za sva vremena. Ona postaje neiscrpnim izvorom ne samo nadahnuća za smrt iz ljubavi nego je i izvor stvarnog, milosnog Božjeg života što ga živi Isus sada po svojem uskrsnuću dariva svima nama.

ŠTO NAS UČI ISUS UZDIGNUT I PRIKOVAN NA KRIŽ

Ondašnji Grci su htjeli vidjeti Isusa. I mi ga danas živo želimo vidjeti, osjetiti, doživjeti susret s njim, susret koji će se utisnuti duboko u naše srce i dušu. Želimo mu biti blizu poput njegovih učenika i radovati se njegovoj prisutnosti. Kada je molba Grka došla do Isusa, on im se odmah otkrio i upravio im spomenute duboke riječi, pune evanđeoske životne mudrosti. Tako se i nama dariva. Očima vjere smijemo čuti i vidjeti Isusa u njegovoj sakramentalnoj prisutnosti. To je dar unutarnjeg osjećaja blizine koji hrani vjeru, koji razveseljuje srce. Pozvani smo na život s njime po njegovoj logici sebedarja. Sebičnošću ne služimo životu. No, nažalost, ona, snagom zaraze grijeha, od istočnoga pa preko cijele povijesti palog čovječanstva, još uvijek djeluje u nama. Po logici takvog života nismo sposobni služiti ni sebi ni drugima. Dok smo puni sebičnoga straha i zabrinutosti za sebe, nismo sposobni biti u službi radosti i mira. Zatvoreni smo u svoje interese, bojimo se nešto izgubiti, računamo i kombiniramo samo da ne bismo nešto otkinuli od svoga novca, od svog odmora, od svojih mogućnosti. U sve ljudske odnose stavili smo svoje proračune. Kao da nema više ljubavi koja se razdaje bez straha, ljubavi koja čovjeka čini sposobnim da čini dobro bez očekivanja da mu se uzvrati, da mu se usluga naplati. Isus je činio dobro. Ljudi su išli za njim i tiskali se oko njega jer je bio pun ljubavi. Ipak, najviše će ih privući k sebi upravo onda kada više neće moći, prikovan na križ, učiniti ni jednog pomaka. Nije li to poruka ohrabrenja za sve koji misle da više nikome nisu korisni jer su slabi, nemoćni, stari, bolesni? I u takvoj ljudskoj prikovanosti moguće je ljubiti, moguće je služiti životu. Neka nas Isus, prikovan na križ i uzdignut sa zemlje, tome nauči.
fra Zvjezdan Linić
https://book.hr

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI
29.04.2019. u 19.35 susret trajne formacije
do 20.04.2019. karitativna akcija u župi sv. Vida za socijalnu samoposlugu
06.05.2019. u 19.35 mjesečna skupština za svibanj

• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv.Vida
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi
• susreti srijedom u domu „ Lekić“

                                   KORIZMA, VELIKI TJEDAN, VAZMENO VRIJEME
                                                                USKRS – 21.04.

--- Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin---

• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom
samostanu u Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• za liječnike i medicinsko osoblje i njihov rad u ratom pogođenim područjima - Oče naš...
Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

------ Humor -----

Jedan je misionar posjetio urođeničko selo i vidio vrača kako udara u bubanj.
„Što to radiš?“ upita ga. „Nemamo vode.“ „I tako ti moliš da padne kiša?“
„Ma glupost!“ odgovori vrač. „Zovem vodoinstalatera.“

Informativni listić za ožujak 2019.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

FRANJO, ZEC I RIBE

Prvi životopis sv. Franje _ 22. poglavlje
Kad je neko vrijeme boravio kod gradine Greccio, jedan je zečić upao u zamku. Neki od braće ga je živa donio. Kad ga je vidio blaženi čovjek, ganut samilošću rekao mu je: »Brate zečiću, dođi k meni. Zašto si dopustio da budeš tako prevaren?« Brat koji ga je držao odmah ga je pustio, a on je pritrčao svecu kao u najsigurnije utočište. Nitko ga nije držao i on se u njegovu krilu smirio. Kad je tako malo otpočinuo, sveti otac ga je majčinskom nježnošću pomilovao i pustio da se slobodno vrati u šumu. I pošto ga je nekoliko puta stavio na zemlju, zečić bi se svaki put nanovo vratio u svečevo krilo. Zato je svetac zapovjedio da ga braća odnesu u obližnju šumu. Nešto se slično dogodilo i s jednim kunićem dok je Franjo boravio na otoku Peruđinskog jezera,24 a ta je životinjica vrlo divlja. S jednakom se ljubavlju odnosio i prema ribama. Kad bi mu se pružila prilika, on bi ih ulovljene žive bacao u vodu. Pritom bi im naredio neka paze da ih ponovno ne ulove. Kad je jednom sjedio u lađici pokraj pristaništa na Rietskom jezeru, neki je ribar ulovio i njemu darovao veliku ribu koja se pučki zove »tinka«. On je ribu radosno i ljubazno primio i odmah ju je nazvao sestrom. Stavio ju je u vodu pokraj lađice i počeo pobožno blagoslivljati ime Gospodnje. I tako je spomenuta riba, dok se Franjo molio, ostala pokraj lađice igrajući se u vodi. I nije se udaljila s onoga mjesta gdje ju je stavio dok joj svetac nakon svoje molitve nije dopustio da se udalji. Tako je slavni otac Franjo hodio putem poslušnosti i prigrlio jaram savršene podložnosti pa je za to pred Bogom stekao veliku moć te su mu se pokoravale i životinje. Tako mu se i voda pretvorila u vino kad je jednom zgodom negdje kod spilje sv. Urbana bolovao od veoma teške bolesti. Uživajući to vino, tako je lako ozdravio te su svi vjerovali da je to čudo Božje. A tako je i bilo. Zaista je on bio svetac kad su ga tako slušali i stvorovi i kad su se počela mogla upotrijebiti u posve drugu svrhu.
https://svfranjoasiski.blogspot.com/

-----Trajna formacija----- Štefica Koloži, OFS

Slavlja blagoslova su postaje vjere na kršćanskome blagoslovnom putu. Liturgijski sakramentalni čini postaju najvažniji ključ razumijevanja blagoslova. Dvanaest ključeva razumijevanja blagoslova ili dvanaest apostola, potiču nas da na ispravan način shvaćamo blagoslovine znajući da se može blagoslivljati sve stvoreno, po čemu se proslavlja Boga i što progovara smislom iz vjere. K tome treba naglasiti da bi blagoslivljati trebalo bez magijskog pristupa blagoslovljenim predmetima kao spremnicima neke moći, već blagoslov treba naglašavati darovanost i Božju dobrotu, čime blagoslov dobiva svoje ispravno mjesto i značenje. Jedino se tako neće dogoditi da se nađemo pred čudnim proizvodima i pojavama koje treba blagosloviti, kao nešto što može biti primamljivo i s očekivanjem društvenih i političkih učinaka u višestranoj samodopadnosti, jer blagoslov uvijek zahtjeva mjeru vjere, mjeru Crkve iz koje proizlazi, mjeru vjernika i pravog razumijevanja svakog blagoslova, a to nikada nije neki izdvojeni čin pojedinca koji ima neku posebnu moć nešto blagosloviti ili pak predmeta koji postaje spremnik neke posebne moći. Naglasak, dakle, treba staviti više na davanje hvale i na divljenje te tako naši blagoslovi postaju protok s izvora, koji je sam Krist osvježio blagoslivljajući Boga i osobito našeg serafskog oca Franje, koji svojom Pjesmom stvorova daje hvalu Bogu za sva stvorenja i time blagoslivlje sve stvoreno. Neka nam Franjo iz Asiza bude primjer i poticaj da za sve i svakoga dajemo hvalu Bogu i tako sve blagoslivljamo hvaleći Boga te i sami postanemo blagoslov jedni drugima. Zbog toga nas Bog i jest stvorio te jedne drugima kao braću i sestre darovao.

---- Duhovna priča-----

Jednoga dana učenik se obratio učitelju: “Ti si uvijek dobre volje, nikada se ne ljutiš. Molim te, pomozi mi da i ja postanem takav.“ Učitelj je pristao i rekao učeniku neka donese krumpir i jednu vreću. “Svaki put kada se na nekoga naljutiš ili se s nekim posvađaš uzmi jedan krumpir, na njega napiši ime te osobe i stavi krumpir u vreću“, rekao je učitelj, "A kada se s nekom osobom pomiriš izvadi krumpir s tim imenom iz vreće."
“Samo to?“, upitao je učenik zbunjeno. “Ne“, odgovori mu učitelj, “vreću s krumpirima moraš uvijek nositi sa sobom.“ Učenik je pristao. Vrijeme je prolazilo. Vreća se počela puniti krumpirima i postajala je sve teža. Osim toga, neki su krumpiri počeli truliti i širiti neugodan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao: “Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je postala preteška, a krumpiri su počeli truliti.“ Učitelj mu je odgovorio: “Ista stvar se događa i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš ili se s nekim posvađaš, u tvoj se duši stvara težak teret iako ga ne primjećuješ odmah. S vremenom taj teret postaje sve teži.“.

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI

18.03.2019. u 19.35 susret trajne formacije
do 20.03.2019. karitativna akcija u župi sv. Vida za socijalnu samoposlugu
27.03.2019. u 19.35 sjednica vijeća
08.04.2019. u 19.35 mjesečna skupština za travanj
• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv.Vida
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi
• susreti srijedom u domu „ Lekić“
• molitva pred bolnicom- Inicijativa 40 dana za život

------------- KORIZMA-------------------

--- Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin---
• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom
samostanu u Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• za prepoznavanje pravih kršćanskih zajednica. Da kršćanske zajednice, osobito
one progonjene osjete Kristovu blizinu i da se poštuju njihova prava- Oče naš...
Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

------ Humor -----

Tri župnika razgovaraju o tome kako će se riješiti slijepih miševa u crkvi.
Prvi je pokušao zračnom puškom pa sad ima rupe na freskama. Drugi ih je
sve skupio i daleko odvezao ali su se opet vratili.
Treći župnik je uspio. Sve ih je krstio i krizmao i od tada ih u crkvi vidio nije.

Informativni listić za veljaču 2019.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

Asiški zbornik (Peruđinska legenda) _ 10. poglavlje
Kad je jednom zgodom propovijedao u gradu Terniju, na trgu pred biskupskim dvorom, biskup je toga grada, čovjek uman i duhovan, bio nazočan. Kad je Franjo dovršio propovijed, biskup je ustao te je među ostalim rekao narodu: “Gospodin je svoju Crkvu od početka, otkako ju je utemeljio i sagradio, uvijek prosvjetljivao po svetim ljudima koji su je pridizali svojom riječju i životom. Sada ju je, međutim, u ovo posljednje vrijeme prosvijetlio ovim siromašnim i neukim čovjekom – pritom je svemu narodu prstom pokazao blaženoga Franju – zato morate Gospodina ljubiti i štovati i morate se čuvati grijeha, jer nešto takvo nije učinio nijednome narodu.”Kad je Franjo nakon propovijedi sišao s mjesta na kojem je propovijedao, gospodin biskup i blaženi Franjo uniđoše u biskupsku crkvu. Tada se blaženi Franjo pred biskupom naklonio i bacio na koljena rekavši: “Uistinu vam kažem, gospodine biskupe, do sada mi nijedan čovjek nije iskazao toliku čast na ovome svijetu kao što ste mi je danas iskazali vi, jer ljudi govore: 'To je svet čovjek!' Iskazuju slavu i pridaju svetost stvorenju a ne Stvoritelju. Vi ste kao razborit čovjek odvojili ono dragocjeno od bezvrijednoga.”Kad su blaženome Franji iskazivali počasti i govorili da je svet čovjek, on bi na to odgovarao ovim riječima: “Još nisam siguran, a da ne bih još mogao imati sinove i kćeri.” I dodao bi: “Kad bi Gospodin bilo kojega časa htio oduzeti svoje blago što ga je posudio meni, što bi mi drugo preostalo nego samo duša i tijelo, a to imaju i nevjernici. Štoviše, moram biti uvjeren: da je Gospodin kojem razbojniku ili nevjerniku udijelio tolika dobra kolika je udijelio meni, oni bi bili Gospodinu vjerniji.” I nadodao je: “Kao što se slikom Gospodina i blažene Djevice Marije naslikanom na drvetu časti Bog i blažena Djevica, i u pamet se doziva Bog i blažena Djevica, a to drvo ili slika sebi ipak ništa ne pripisuje, jer, kao što su drvo ili slika, tako je i sluga Božji neke vrsti slika, naime, stvorenje Božje kojom se časti Bog zbog dobročinstava; a sluga Božji samome sebi ne smije ništa pripisati, kao što drvo ili slika ne pripisuju sebi. On mora jedinome Bogu iskazivati čast i slavu, a sebi mora pripisivati sram i bijedu, dok je živ, jer se tijelo uvijek, dok je živo, suprotstavlja Božjim dobročinstvima.”
https://svfranjoasiski

---- Duhovna priča -----
AFRIČKA PRIČA O ORLU KOJI JE ODRASTAO MEĐU KOKOŠIMA

“Tko je rođen s krilima, mora ih koristiti za letenje…“Jedna afrička priča govori kako je neki lovac u šetnji šumom pronašao mladunče orla koje se tek izleglo, uzeo ga i ponio kući. Smjestio ga je u kokošinjac. Ondje je kralj ptica rastao s pilićima i ubrzo se naučio ponašati kao i oni: zobao je kukuruz i skakutao po dvorištu.Jednoga dana, mnogo mjeseci kasnije, seljak je zamišljeno promatrao velika krila te veličanstvene ptice koja, premda je to mogla, nije naučila letjeti jer je cijeloga života bila zatvorena. Dobri se čovjek pokajao zbog onoga što je učinio i odlučio je pustiti orla na slobodu. Izveo ga je iz dvorišta, nježno primio u naručje i odveo ga do obližnjeg brda. Ondje ga je podigao u zrak i rekao mu: „Ti si orao. Pripadaš nebu, a ne zemlji. Raširi svoja krila i leti!“ No ptica se nije ni pomaknula. Pogledala je s brda prema pilićima koji su zobali i počela poskakivati hoteći im se pridružiti. Seljak je neumorno ponavljao: „Ne smijemo te podcijeniti i odgajati među kokošima koje ne rade ništa drugo, već se neprestano svađaju oko zrnja koje nađu na podu. Raširi svoja krila i leti!“ No, mladi je orao bio sve više zbunjen zbog tako „visokog“ cilja. Podrhtavao je cijelim tijelom i davao znakove da se želi vratiti na sigurno mjesto.Seljak nije odustajao. Sljedećeg ga je dana rano ujutro odnio na visoku planinu. Kada su stigli na vrh, ponovno ga je podigao visoko u zrak i natjerao da pogleda ravno u blistavo jutarnje sunce, hrabreći ga riječima: „Ti si orao. Rođen si da slobodno letiš, da dođeš do sunca. Možeš prevaliti goleme udaljenosti i igrati se s vjetrom. Ne boj se! Pokušaj! Raširi krila i leti!“ Tada se orao, zadivljen silnom svjetlošću, uspravio, polako raširio svoja velika krila i uz trijumfalni krik poletio. Letio je sve više i više, dok se na kraju više nije mogao vidjeti na obzoru… „Tko je rođen s krilima, mora ih koristiti za letenje“, pomislio je seljak dok je pjevušeći silazio s planine.
Priča je preuzeta iz knjige “Živjeti slobodu snagom vjere”.
https://www.bitno.net

-----Trajna formacija----- Mirela Miklošić, OFS
SAKRAMENTI KAO LITURGIJSKA SLAVLJA

Vjernik, koji je u zajedništvu s Bogom, svjedok je Božje ljubavi svojim dobrim djelima, koja čini iz ljubavi. Milost, kao plod sakramenata, nezamjenjiv je uvjet kršćanskoga djelovanja, upravo kao što i sudjelovanje u liturgiji Crkve zahtijeva vjeru. Ako se vjera ne odjelotvoruje, mrtva je (usp. Jak 2,14-16) i ne može donositi plodova vječnoga života“. Sakramenti su slavlja povezana sa životom: slavlja koja su dioništvo u vječnom životu, slavlja koja preobražavaju vjernika i njegov zemaljski život. Sakramenti su liturgijska slavlja. Oni su djelo Presvetoga Trojstva u vremenu Crkve, u našoj sadašnjoj stvarnosti. U njima se sada za sudionike ostvaruje spasenje koje jednom zasvagda i za sve ljude ostvareno u Isusovu vazmenom otajstvu muke, smrti, uskrsnuća i proslavljenja. To se ostvaruje, događa u Kristovoj Crkvi, s njom, po njoj i za nju. Sakramenti su Kristovi sakramenti, imaju temelj u njegovu življenju i djelovanju na zemlji; oni su sakramenti Crkve, sakramenti vjere, sakramenti spasenja i sakramenti vječnoga života. Sakramente slavi čitavi Krist, Krist ‒ Glava sa svojim Tijelom, Crkvom na nebu i na zemlji. Sakramentalna slavlja pretpostavljaju vjeru sudionika, ali je također hrane, krijepe i izražavaju.

---- Duhovnost-----
PRIKAZANJE GOSPODINOVO ILI SVIJEĆNICA

Blagdan Prikazanja Gospodnjeg je već od starih vremena bio spomendan na događaj kada su Isusa njegovi roditelji, Marija i Josip, po prvi puta donijeli u Hram koji se u Jeruzalemu častio kao mjesto osobite Božje prisutnosti (“prikazali˝), a starac Šimun ga pozdravio kao “svjetlo na prosvjetljenje naroda“ (Lk 2, 22-39). To je Gospodnji blagdan i on se ubraja u vrijeme kroz godinu. Na taj se dan zajednica sabere u crkvi, redovito na prikladnome mjestu kod ulaza u samu crkvu. Svi u rukama nose svijeće koje se uz pjevanje zapale. Nakon pozdrava i blagoslovne molitve kreće se u svečanom ophodu po kojem je ujedno ovaj blagdan i dobio ime Svijećnica. U Jeruzalemu se blagdan Prikazanja Gospodnjeg slavio početkom 5. stoljeća s ˝jednakom radošću kao i Uskrs“ kako izvješćuje hodočasnica Egerija (oko 400 god.). Za cara Justinijana u 6. stoljeću, ovaj je blagdan u cijelom Rimskom carstvu poznat kao zapovijedani. Najprije se slavio četrdeset dana nakon Bogojavljanja, a kad je kao blagdan Isusovog rođenja uveden Božić, proslava se Prikazanja Gospodnjeg ustalila 2. veljače. Procesija sa svijećama spominje se već u 5. stoljeću, dok se blagoslov svijeća uobičajio nakon 10. stoljeća. Na Istoku je izvorni naziv ovog blagdana bio blagdan Susreta Gospodnjeg, prema evanđelju u kojem se kaže da Mesija dolazi u svoj hram i susreće izabrane predstavnike naroda Starog Zavjeta, starca Šimuna i proročicu Anu, koja je istodobno simbol svih naših majki, bakâ, tetâ koje tako lijepo maloj djeci uspiju usaditi ljubav prema Isusu i Mariji. Na Zapadu je on s vremenom postao Marijin blagdan pod nazivom Purificatio s. Mariae (Marijino čišćenje), jer se prema židovskom zakonu (Lev 12) morao svaki koji je došao u dodir s krvlju obredno očistiti, pa tako i majka nakon rođenja djeteta. Tek se nakon liturgijske reforme, koja je provedena 1960. godine, blagdanu vraća staro značenje pod nazivom Prikazanje Gospodnje. Time se on povezuje sa simbolikom svjetla, potiče na razmišljanje o Isusu kao osporavanom znaku oko kojega će se dijeliti i opredjeljivati ljudi. Nadalje, on upućuje na preispitivanje odnosa kršćana prema narodu Starog Zavjeta prema položaju kojeg stariji ljudi imaju u zajednici. Budući da je cijelo bogoslužje blagdana Prikazanja Gospodnjeg prožeto perspektivom Isusove žrtve na križu, kojom je on cijeloga sebe prikazao Ocu za spas svijeta, i mi se uvijek iznova trebamo poticati da čistog srca, Bogu obraćena prisustvujemo svakoj euharistiji, prinoseći sebe Bogu za žrtvu i sjedinjujući svoj život sa žrtvom Kristovom.
http://www.zupasvmateja.hr

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI

do 20.02.2019. Karitativna akcija za socijalnu samoposlugu u župi sv. Vida
18.02.2019. u 19.35 Susret trajne formacije
04.03.2019. u 19.35 Skupština za ožujak

• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi
• susreti srijedom u domu „ Lekić
• --- Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin---
• • za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom
• samostanu u Varaždinu - Oče naš…
• • za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
• svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• • da mladi ljudi, slijede primjer Marije i odgovore na Božji poziv radosnog življenja i
• Svjedočenja Evanđelja u svijetu- Oče naš…

• Sveti Franjo Asiški, moli za nas
• Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
• Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
• Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
• Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
• Slava Ocu…

------- Humor -------

Jednog dana časna sestra na vjeronauku odluči zapitati djecu nešto drugo osim
o Isusu. I započne ona:
- "Djeco, što je to malo, dlakavo ima veliki rep i živi na drvetu?"
Djeca gledaju blijedo i sliježu ramenima. Onda časna nastavi: "Malo je, dlakavo,
kitnjast rep, živi na hrastu i skuplja žirove preko jeseni. Što je to?"
A djeca sliježu ramenima, nitko ne zna. Onda diže časna malog Pericu i pita ga:
- "A što ti mislis da je to?"
Odgovara on:
"Ja znam da je odgovor Isus, ali nekako mi vuče na vjevericu."

Informativni listić za siječanj 2019.

* Iz života svetog Franje Asiškog *

O NEKIM ČUDESIMA KOJA JE UČINIO ZA SVOGA ŽIVOTA
Svetac Božji Franjo, sjajno svjetlo čudesa, imao je milost da ozdravlja, o čemu se ovdje moramo ograničiti na samo nešto malo zato što se nadamo da ćemo o tome drugdje opširnije pripovijedati . Blaženog je Franju u gradu Toscanelli u goste primio neki vitez, čiji sin jedinac bijaše hrom i posve iznemogla tijela. Premda je dijete već prešlo godine dojenja, još uvijek je ležalo u kolijevci. Vitez se ponizno prostrije pred noge blaženomu čovjeku i plačući od njega zamoli ozdravljenje svoga sina. Premda je Franjo znao da je nedostojan tolike milosti i to je govorio, ipak se svladan upornošću njegovih molbi pomolio pa dijete znamenovao križem i blagoslovio. Ono odmah na očigled i radost sviju ustade zdravo te je po miloj volji hodalo tamo-amo .
Život blaženoga našeg oca franje (kraći životopis) – fra Toma Čelanski
http://vfz-hr-bih.hr

* Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS *

PRAVILO I KONSTITUCIJE OFSA
Među duhovnim obiteljima, koje je Duh Sveti podigao u Crkvi, Franjevačka obitelj okuplja sve one članove Božjega naroda – vjernike laike, redovnike i svećenike – koji se osjećaju pozvanima slijediti Krista stopama sv. Franje Asiškoga.
U toj obitelji svoje posebno mjesto zauzima Franjevački svjetovni red. On se oblikuje kao organska zajednica svih katoličkih bratstava koja su rasprostranjena po cijelome svijetu i otvorena svakoj

* Duhovnost *

WILFRID STINISSEN :ŠTO TREBAMO ČINITI KAKO NE BISMO RADILI PROTIV DUHA SVETOGA?
Budnost je pretpostavka za pozornost. Bez budnosti ne postoji mogućnost zamijetiti tih lahor Duha
Što trebamo činiti kako ne bismo radili protiv Duha Svetoga? Prvo nutarnje držanje, što se meni čini temeljnim, jest budnost. „Budni budite“, kaže Isus, „jer ne znate dan Gospodinova dolaska“ (Mt 24, 42). Kako sam ranije rekao i napisao, najopasniji i glavni grijeh je upravo onaj koji se nabraja kao zadnji: lijenost. Lijenost zaustavlja svaki razvoj. Sve glavne grijehe možemo suzbijati, protiv njih se boriti, samo ako nismo lijeni. Lijenčina ne misli na borbu. Često nije ni svjestan svoje lijenosti. Možemo, kao što je već rečeno, biti neobično marljivi i angažirani kad se radi o vođenju svoga poduzeća, a istovremeno biti vrlo tromi i nezainteresirani kad se radi o duhovnom razvoju.
Biti budan znači biti svjestan, prisutan i pažljiv. Pavao uspoređuje budnost sa svjetlom. „Svi ste vi sinovi svjetla i sinovi dana; nismo sinovi noći niti tame. Stoga ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i budimo trijezni“ (i. Sol 5, 5-6). Žalosno je vidjeti kako učenici spavaju kad je Isus bio u smrtnoj borbi u Getsemaniju. Ovaj važan trenutak ljudske povijesti prošao im je gotovo nezapažen zato što nisu mogli biti budni. „Šimune, ti spavaš?“, pita Isus kad uzalud traži utjehu kod trojice izabranih učenika (Mk 14,37). Ovom pitanju još nije odzvonilo, nego ostaje vrlo aktualno.
Budnost je pretpostavka za pozornost. Bez budnosti ne postoji mogućnost zamijetiti tih lahor Duha (1 Kr 19, 12). Ivan od Križa opisuje kontemplativnu molitvu kao „pozornost ispunjena ljubavlju“ (atención). Nema molitve bez pozornosti. Ako nam je teško moliti, onda je to zato što smo navikli živjeti bez pozornosti. Rastresenost misli koja nas muči za vrijeme molitve nije ništa drugo nego rastresenost misli koja obilježava najveći dio našeg života i koja se tada neizbježno ugnijezdi u našu molitvu.Ako nisi budan, onda nisi raspoloživ. Svaki trenutak dolazi sa zadatkom. Zadatak, doduše, može biti da spavamo baš sada, ali ne cijeli život. U pospanom životu nema otvorenosti za Božje obraćanje. Tu sve vrijeme ide u sanjarenje. Ne možemo spavati bez snova. Sanjamo o onome što je bilo i što će možda biti. Živimo tada izvan stvarnosti i zato izvan Boga, jer je On sam Stvarnost. Jedino kad živimo budni u sadašnjosti, u sadašnjem trenutku, imamo šansu susresti Boga. On živi u vječnom sada.

* Duhovna priča *

NE PREZIRI SITNU MUHU, PAUKA NI MRAVA, JER DOGODI SE PONEKAD, DA MIŠ SPASI LAVA
Nekakav mladi kraljević zapita jednoga dana:
– Zašto je Bog stvorio muhe i pauke, kad oni nisu čovjeku ni od kakve koristi? Kad bih imao tu moć, ja bih svu tu gamad pobio!!
Sugovornik mu reče:
– Sva su Božja stvorenja veliko djelo ruku njegovih; sva su ona tako mudro stvorena i raspoređena, da je svaki, ma i najmanji stvor, svijetu od koristi, iako se to ne može tako lako na prvi pogled uvidjeti.
– Dobro – reče kraljević – ja znam da neki insekti mogu biti od koristi, ali su za ljude skoro svi prava napast.
Nekoliko godina poslije ovog razgovora, onaj kraljević ode u rat. Ratna sreća se okrenula i kraljević je morao bježati pred neprijateljem. Dotetura u neku šumu pa umoran legne pod drvo i zaspi. Dok je on spavao, prikrade mu se neprijateljski vojnik i baš kad ga je htio ubiti, jedna mušica padne kraljeviću na lice i ubode ga tako jako da se od bola probudio i skočio. Vojnik se prenerazi. Kraljević izvuče mač i napadne neprijatelja, koji pobježe. Kad je opasnost prošla, kraljević se sakrije u jednu špilju. Čim je ušao kroz mali otvor, pauk počne plesti mrežu na ulazu u špilju i do zore je bio gotov. Ubrzo, vojnici, koji su tragali za kraljevićem, prođoše pokraj špilje. Kraljević je čuo kako je jedan vojnik rekao da trebaju pogledati unutra. No drugi odgovori da sigurno nije tamo jer, da je kraljević ušao, potrgao bi paučinu na ulazu.
Kad je opasnost prošla, kraljević viknu uzbuđeno:
– O, veliki Bože, kako je neizmjerna dobrota tvoja! Jučer si mi spasio život uz pomoć malene mušice, a danas uz pomoć slabog pauka. Kako su savršena djela ruku tvojih!
Ne preziri sitnu muhu, pauka ni mrava, jer dogodi se ponekad, a miš spasi lava.
-Christoph von Schmid (1768-1854)
http://alternativainformacije.com/

PRIČA O RABINU KOJI JE BIO ‘U PROLAZU…’

U prošlom stoljeću, jedan je američki turist posjetio renomiranog poljskog rabina, Chofetza Chaima. Bio je zapanjen kad je vidio da je rabinov dom bio samo jedna jednostavna soba ispunjena knjigama u kojoj su se nalazili još jedan stol i klupa.
“Rabine”, upita turist, “gdje je tvoj namještaj?”
“A gdje je tvoj?”, odgovori rabin.
“Moj?” upita zbunjeni Amerikanac. “Ali, ja sam samo u prolazu.”
“I ja sam,” odgovori rabin, “i ja sam.”
Nepoznati autor
https://www.bitno.net/

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI

do 20.01.2019. karitativna akcija u župi sv. Vida za socijalnu samoposlugu
21.01.2019. u 19.35 susret trajne formacije
30.01.2019. u 19.35 sjednica vijeća
04.02.2019. mjesečna skupština za veljaču

• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi
• susreti srijedom u domu „ Lekić
--- Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin---
• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom
samostanu u Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• da kršćani i ostale vjerske manjine u azijskim zemljama mogu prakticirati svoju vjeru u potpunoj slobodi

- Oče naš…
Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

* Humor *

ŠTO SE MORA, MORA SE!

Jednoga nedjeljnog jutra majka probudi sina i reče mu da se treba spremiti za misu. Sin odgovori da mu se ne da ići u crkvu to jutro, a ona će mu da ne govori budalaštine i da se
digne i brzo spremi za svetu misu.
-Ali, mama - odgovori sin - svi me mrze, propovijedi su dosadne i nitko od mojih
prijatelja nikada ne dođe na misu. Majka odgovori:
- Kao prvo, sine, nitko te ne mrzi, osim par nasilnika, i ti im se jednostavno moraš
suprotstaviti. Drugo, propovijedi puno znače mnogima. Kad bi ih poslušao, iznenadio bi
se kako puno pomažu ljudima. Treće, imaš puno prijatelja u crkvi. Uvijek te pozivaju
k sebi doma. Naposljetku, moraš ići, ti si župnik, sine!

broj 01/2019 (broj 37)

Informativni listić za listopad 2018.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

BEZBOLNO PALJENJE PRI LIJEČENJU
Sveti Franjo je radi bolesnih očiju gubio vid. "I tako je došao pozvani kirurg i željeznu spravu stavio u vatru da izvede paljenje. Kristov je sluga najprije ohrabrio prestrašeno tijelo pa zatim počeo govoriti vatri kao prijateljici rekavši: - Sestro, moja vatro među ostalim stvarima zavidne ljepote Svevišnji te je stvorio snažnom, lijepom i korisnom. Budi u ovom času prema meni samilosna, budi pažljiva. Molim velikog Gospoda koji te je stvorio da bi ublažio tvoju žestinu kako bih je mogao lako podnijeti" - Dovršivši molitvu, nad razbjeljenom spravom načinio je znak Križa i nakon toga bio je neustrašiv. Usijano se željezo cvrčeći užeglo u nježno tijelo i izvršilo paljenje od uha do obrve. Koliku mu je bol ona vatra nanijela, sam je sveti čovjek izjavio braći: - Hvalite Svevišnjega, jer vam govorim istinu: niti sam osjetio žestinu vatre, niti ikakve tjelesne boli. Ako tijelo nije dobro sprženo, pritisnite ponovno. Liječnik se, doživjevši u slabašnom tijelu toliku snagu duha, zadivio i izjavio da je to Božje čudo." (Sv. Bonaventura V,9)
-----Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

PRIJE NEGO ŠTO TE OBLIKOVAH U MAJČINOJ UTROBI, JA TE ZNADOH

Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih (Jr 1,5).
2273 ( Katekizam Katoličke Crkve ) kaže – „ Neotuđivo pravo svakog pojedinog nedužnog čovjeka na život predstavlja konstitutivan osnov građanskog društva i njegova zakonodavstva: "Građansko društvo i politička vlast dužni su priznavati i poštivati neotuđiva osobna prava; ljudska prava ne ovise o pojedincima ni o roditeljima niti su povlastica koju bi davala država ili društvo. Ta prava pripadaju ljudskoj naravi i prirođena su osobi snagom stvaralačkog čina od kojeg ona proizlazi. Među tim osobnim pravima treba u ovom pogledu istaknuti (...) pravo na život i tjelesnu cjelovitost svakoga ljudskog bića od začeća do smrti". "U času kad neki proglašeni zakon lisava stanovit soj ljudskih bića zastite koju im građansko zakonodavstvo mora pružati, drzava nijece jednakost sviju pred zakonom. Kad država ne stavlja svoju snagu u službu prava svakoga građanina, napose onoga koji je slabiji, bivaju ugroženi sami temelji pravne drzave (...) Dosljedno poštovanju i zaštiti koja ide djetetu od časa začeća, morat će zakon predvidjeti odgovarajuce kaznene odredbe za svako namjerno ugrozavanje njegovih prava".

---- Iz franjevačke baštine ----
TKO JE BIO PAPA PAVAO VI. KOJI ĆE BITI PROGLAŠEN SVETIM?

U posljednjim satima svoga života papa Pavao VI. citirao je svetog Pavla: “Mogu smireno otići. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao”Giovanni Battista Montini, koji je rođen 26. rujna 1876. godine, bio je jedan od važnijih protagonista u Crkvi prošlog stoljeća. Obnašao je službu milanskog nadbiskupa, a nakon toga je 15 godina bio poglavar Katoličke Crkve. Za papu je izabran 21. lipnja 1963. godine,osam mjeseci nakon smrti pape Ivana XXIII. Od samog početka konklava je bio „papabile“, najizgledniji kandidat za papu.Bio je poznat kao „papa dijaloga“, koji je nakon prve faze Drugog vatikanskog koncila, kada se 2300 biskupa nije složilo oko tema, ali i treba li koncil uopće nastaviti, svojom upornošću uspio zaključiti koncil, donosi Rome reports. „Papa Pavao VI. je svojim nevjerojatnim trudom uspio koncil završiti važnim zaključcima. Također je uspio usuglasiti sudionike oko tema koje nisu bile nimalo jednostavne“, objašnjava Johannes Grohe, profesor na Papinskom sveučilištu Svetog križa. Za vjernike je najznačajnija bila izmjena obreda. Od tada misa više nije bila služena na latinskom jeziku, nego na narodnom jeziku, sa svećenikom okrenutim prema puku.Samo dan ranije Papa je objavio i povijesni čin ukidanja međusobnog izopćenja Rima i Carigrada, kojim su se 1054. udaljili Istok i Zapad i započeli veliki raskol. Nakon Koncila činilo se da je u Crkvi zavladalo reformsko ozračje. Pavao VI. je obnašao službu vrhovnog poglavara Crkve u vrijeme seksualne revolucije. Sredinom ljeta 1968. Papa izdaje encikliku Humanae Vitae u kojoj piše o vrijednosti ljudskoga života. Ta je enciklika naišla na burne reakcije kod mnogih ljudi, posebno u bogatim zemljama i obilježila njegov pontifikat.Unatoč ogromnom pritisku javnosti, Papa je uspio sačuvati jasan stav Crkve o kontracepcijskim sredstvima. Upozorio je kako zbog kontracepcijskih tableta muškarac može prestati cijeniti svoju ženu i početi je doživljavati „kao instrument sebičnih užitaka, a ne kao svoju cijenjenu i ljubljenu pratilju“.Njegov drugi važan dokument bio je „Evangeii Nuntiandi“ u kojem se objašnjava kako svi katolici, a ne samo svećenici i redovnici, trebaju prenositi kršćansku poruku drugima.„U ovom dokumentu Pavao VI. govori o kršćanskoj dužnosti naviještanja evanđelja koje treba biti u službi siromašnih, društvene pravde i ljudskoga napretka“, objašnjava monsinjor Guido Mazzotta iz Kongregacije za kauzu svetaca. Budući svetac nije slučajno odabrao ime svetog Pavla, jer je njegova služba također sadržavala novu poruku. „On je poput svetog Pavla, apostola naroda, također puno putovao. Bio je prvi papa koji je govorio u sjedištu UN-a. Njegovo ime je obilježilo njegov pontifikat“, smatra fra Roberto Regoli iz Papinskog sveučilišta Gregoriana. Tijekom svojeg pontifikata je bio na devet putovanja tijekom kojih je obišao 19 zemalja, kao što su SAD, Iran, Filipini, Kolumbija i Portugal.Na jednom putovanju u prosincu 1970. na Filipine, na Papu je izvršen neuspjeli pokušaj atentata. Godine 1971. Papa određuje starosnu granicu od 75 godina u kojoj biskupi moraju napustiti aktivnu službu, te da kardinali stariji od 80 godina ne mogu birati novoga papu. Kako bi pokazao da Petrov nasljednik nije monarh, prodao je papinsku tijaru, a novac od prodaje proslijedio Majci Tereziji iz Kalkute. Otvorio je dijalog s pravoslavcima i bio je prvi nasljednik svetog Petra koji se susreo s ekumenskim carigradskim patrijarhom. „Svoj pontifikat je fokusirao na dijalog s drugim kršćanskim Crkvama“, objašnjava novinar Roberto Paglialonga. Preminuo je 6. kolovoza 1978. godine. U posljednjim satima svoga života citirao je svetog Pavla: “Mogu smireno otići. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.” Tijelo pape Pavla VI. prevezeno je Vatikan. Na pogrebu je bilo više od sto predstavnika država. Papa je želio jednostavan pogreb, bez posebne grobnice i spomenika. Njegov bi se život mogao opisati riječima: bio je papa koji je pokušao čuvati vjeru i obraniti ljudski život. Papa Franjo ga je proglasio blaženim 19. listopada 2014. godine.
www.bitno.hr

-----Trajna formacija----- Marko Pintarić, OFS
DOBRO OBITELJI JE DOBRO I CRKVE I DRUŠTVA

Pojam Crkva, manje-više, poznat nam je. To smo mi vjernici. Temeljna jedinica Crkve je obitelj koja započinje kršćanskim brakom. Danas se brak i obitelj nalaze u promijenjenom društveno kulturnom kontekstu. Oko nas je zavladala individualistička kultura posjedovanja i užitka. U potrošačkom društvu sve što postoji, postoji zato da se kupi, posjeduje, troši i na kraju baci. Taj mentalitet je polako ušao u brak i obitelj. Ovaj pretjerani oblik individualizma razbija temelje zajedništva, izobličuje obiteljske veze i ugrožava tradicionalne vrijednosti. S druge strane servirana je putem medija i promidžbe obmana o stereotipu savršene obitelji. Vidimo društvo sa svim izobličenostima, ali ni bračni drugovi ni obitelj kao takva nemaju ispravnu sliku o sebi. Nema koristi maštati o instant idiličnoj slici braka i obitelji. Trebamo zdravo prihvatiti da se tu radi o procesu, putu sazrijevanja te da je to uzvišen i svet poziv na zajednički rast.Obiteljski je dom prva škola kršćanskoga života i ljubavi. U bračnome i obiteljskom ambijentu ne ostvarujemo samo kršćanski život, nego i crkveni život. Kršćanska je obitelj mjesto gdje se žive sve zadaće Crkve: svjedočko navještanje Božje riječi, slavljenje trojedinoga Boga zajedničkom molitvom i kućnom liturgijom, te služenje u ljubavi. Obitelj ima eklezijalni karakter, a Crkva obiteljski karakter, pa su kršćanski bračni i obiteljski život prostor ostvarenja kraljevstva Božjega. Papa Ivan Pavao II. ističe kako je obitelj srce nove evangelizacije, i to snagom milosti koju su supružnici primili u sakramentu ženidbe. Evangeliziranje vlastite obitelji vrši se svjedočanstvom života usklađenog s božanskim zakonom u svim njegovim vidovima, zatim kršćanskim odgojem djece, pomoći koju pružaju njihovom sazrijevanju vjere, odgajanjem za čistoću, pripravom za život, budnošću da ih očuvaju od ideoloških i moralnih opasnosti kojima su često izloženi. Kršćanska je obitelj pozvana da naviješta, slavi i služi Evanđelju života.Povodom prvog Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, papa Benedikt XVI. uputio im je ove riječi: »Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu. [...] Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve. [...] Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da bude više obitelj!«

---- Duhovna priča -----

Jedan čovjek je želio upozoriti svoga sina da ne bude pohlepan na ovom svijetu, nego da se sprema za smrt koja će mu sigurno doći - kada će sve ostaviti iza sebe. Kad mu se smrt približila, napisao je svome sinu jedno pismo i rekao mu: "Sine moj, imam jednu želju. Kada me budeš pokapao u zemlju, želim da me posjedneš na stolicu i tako pokopaš. I evo ti ovo moje pismo ali ga ne otvaraj osim kad ti bude jako teško u životu." Kada je otac umro dužnost je bila na sinu da ukopa svoga oca i još s očevom željom. Tako se zaputio svećeniku i rekao mu da njegov otac želi biti pokopan sjedeći na stolici. Ovaj mu je to odmah odbio rekavši da pokojnik mora biti pokopan u lijesu kako i dostoji. Nakon toga, razočaran, otišao je kod drugog svećenika koji mu je isto rekao.Tada ga je panika počela hvatati, njegov otac jos nije zakopan, a dani prolaze.Što da radi? Bilo mu je toliko teško da nije znao kako postupiti pa je odlučio već sad otvoriti ono pismo koje mu je otac ostavio. Kada je otvorio pismo vidio je da tamo piše: "Sine moj, eto vidiš,čak ni stolicu nisam mogao ponijeti sa sobom u grob." Nakon toga je sin počeo razmišljati: sve za što se borimo na ovom svijetu, sav imetak, svo bogatstvo - nista od toga ne možemo ponijeti sa sobom. Tada je shvatio da se treba boriti za ono što može ponijeti sa sobom - a to su dobra djela.
https://www.facebook.com/karmelicanisplit/

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOST

do 20.10.2018 karitativna akcija u župi sv. Vida za socijalnu samoposlugu
22.10.2018. u 19.35 susret trajne formacije

05.11.2018. u 19.35 mjesečna skupština za studeni

• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida
- listopadske pobožnosti
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi
• susreti srijedom u domu „ Lekić“
• molitva pred bolnicom- Inicijativa 40 dana za život

--- Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin---

• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom samostanu u
   Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• da posvećeni redovnici i redovnice krenu prema i budu prisutni među siromašnima,
   Isključenima, i onima koji nemaju pravo glasa- Oče naš…
                                                      Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

------- Humor -------

Vjenčanje. Svećenik: "Ako netko zna za kakvu zapreku ovom vjenčanju neka kaže sada ili neka šuti zauvijek!"
Javi se jedan nesiguran glas: "Ja."
"Ti šuti, ti si mladoženja!".

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Informativni listić za lipanj 2018.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

KAKO JE SVETI FRANJO PROPOVIJEDAO ŠEĆUĆI KROZ GRAD
Jednog dana sveti Franjo, izašavši iz samostana, sretne brata Junipera. Bijaše to prostodušan i dobar brat pa ga je sveti Franjo jako volio.U susretu mu reče: „Dođi brate Junipere, idemo propovijedati“.
„Oče moj“, odgovori ovaj, „ti znaš da sam neuk. Kako ću ljudima propovijedati?“
No kako sveti Franjo bijaše uporan, pristao je. Prošli su gradom moleći u šutnji za sve one koji su radili u trgovinama i po vrtovima. Smiješili su se djeci, pogotovo onoj najsiromašnijoj. Sa starijima su popričali, pomilovali bolesnike, a nekoj ženi pomogli ponijeti vjedro s vodom.
Nakon što su nekoliko puta prošli gradom, sveti Franjo reče: „Brate Junipere, vrijeme je da se vratimo u samostan“.
„A propovijed?“ – upita brat Juniper.
„Pa propovijedali smo…“ – odgovori svetac smiješeći se.
Ako u džepu nosiš mošusov miris, ne trebaš to svima govoriti. Miris će govoriti umjesto tebe. Ti si najbolja propovijed.
Bruno Ferrero

-----Trajna formacija – Sonja Štefanac, OFS-------
ULOGA OČINSTVA U OBITELJI

Bog se u povijesti spasenja objavljuje kao otac. I jest otac jer iz ljubavi svakome čovjeku
daruje život. Muškarci i žene stvoreni su na sliku Božju i slični su njemu ako se ostvaruju kao
muškarci i žene u roditeljstvu, u očinstvu, odnosno majčinstvu. Roditeljstvo nije samo biološko, samo tjelesno, nego je bitno duhovno. Pojmove „otac“ i „majka“ razumijevamo prvenstveno kao zbir duhovnih vrednota, odnosa, društvene uloge i društvenih vrijednosti. Stoga su i oni muškarci i žene koji ne sudjeluju u začeću i rađanju, koji nisu biološki roditelji, pozvani ostvarivati ideal očinstva i majčinstva u odnosu prema drugim ljudima, u odnosu prema brizi za materijalna dobra, za društveni razvitak i poboljšanje društvenih odnosa, u brizi za duhovni i intelektualni odgoj djece i odraslih. Otac ima službu proroka u obitelji, službu onoga koji zastupa Božje interese u ovome svijetu.Stoga će biti prvi evangelizator svojoj djeci, ali i onaj koji mudrom, proročkom riječju vodi,usmjeruje obitelj. Da bi to mogao, on sam mora razviti s Bogom intimnu, osobnu vezu umolitvi i u sakramentima.Otac ima službu kralja u obitelji tako da skrbi, brine za obitelj. Upravlja i vodi očinskom brižnošću. Očeva je primarna odgovornost nadgledati rast i razvoj svoje djece. Kroz žrtvu samoga sebe, Isus nam daje život. Kao očevi, i mi možemo dati život i duhovno zdravlje naše obitelji, doduše na posredan način, kroz naše molitve i žrtve, ali u njihovo ime. Najviše od svega, možemo im ponuditi svjedočanstvo dobro življenoga života.

-----Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------
BLAŽENA DJEVICA MARIJA I SV. FRANJO

Najbolji prikaz Franjie pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji očituje se u molitvi koju je sv. Franjo zajedno sa braćom molio svaki dan, a vrlo često i nekoliko puta dnevno. sv. Franjo kod Marije primjećuje suživot s trojstvenim Bogom. Ona je istovremeno kćer, majka i zaručnica. Iako je njegova pobožnost bila posve biblijska i teološki utemeljena, Franjo se nije stidio imati jedno mjesto na kojemu je na poseban način doživljavao Marijinu ljubav, ali i svoju ljubav prema njoj. Mogli bismo reći i da je njegova marijanska pobožnost utjelovljena,da ima svoj oslonac na jednome mjestu, u jednoj crkvici, pred jednim likom. Za Franju to je bila Sveta Marija Anđeoska - Porcijunkula.

Molitva:
Presveta Djevice Marijo, među ženama rođenim u svijetu nijedna ti nije slična! Kćeri i službenice najvišega vrhovnoga Kralja, nebeskog Oca, Majko našega presvetoga Gospodina Isusa Krista, zaručnice Duha Svetoga:moli za nas zajedno sa svetim Arkanđelom Mihovilom i svim moćima nebeskim i sa svima svetima svoga presvetoga ljubljenoga Sina, Gospodina i Učitelja.

---- Duhovna priča -----
BRODOLOMCI

Putnički brod doživi brodolom u oluji i samo dvojica muškaraca bijahu u stanju doplivati do malenog i pustog otoka. Dvojica preživjelih, ne znajući što činiti, usuglasiše se da nemaju drugog izlaza nego moliti se Bogu. Međutim, kako bi otkrili čija je molitva moćnija, dogovoriše se da će podijeliti teritorij između sebe i da će obitavati na suprotnim stanama otoka.
Prva stvar za koju su molili bila je hrana. Slijedećeg jutra, prvi čovjek ugleda voćku prepunu plodova na svojoj stani otoka. Zemlja onog drugog ostala je besplodna. Nakon tjedan dana, prvi muškarac bijaše osamljen i odluči pomoliti se za ženu. Narednog dana, neki brod doživi brodolom i jedina osoba koja ga je preživjela bila je žena koja dopliva do njegove strane otoka. Na drugu stranu otoka nitko nije doplivao. Ubrzo onaj prvi muškarac stade moliti za kuću, odjeću, za više hrane. Sutradan, poput neke čarolije, sve mu to bi ostvareno. Međutim onaj drugi muškarac i dalje ne posjedovaše ništa. Konačno onaj se prvi pomoli za brod kako bi on i njegova žena mogli napustiti otok. Ujutro on pronađe brod privezan na svojoj strani otoka.
Ukrca se on u brod sa svojom ženom i odluči ostaviti onog drugog muškarca na otoku. Držao ga je nevrijednim Božjih blagoslova, jer ni jedna od njegovih molitava nije bila uslišana.
I kad je brod trebao napustiti otok onaj prvi muškarac začuje gromoglasan glas s neba: „Zašto ostavljaš svog sudruga na otoku?“ „Moji blagoslovi su samo moji, jer ja sam bio onaj koji te je molio za njih.“ odgovori prvi muškarac, te nastavi: „Njegove molitve nisu dobile odgovora, pa on onda ništa ni ne zaslužuje.“ „U krivu si.“ prekori ga glas s neba. „On je molio samo jednu molitvu, koju sam ja uslišao. Da nije bilo te molitve ti ne bio dobio ni jedan od mojih blagoslova.“
„Reci mi,“ znatiželjno će čovjek, „što je to on molio da bi mu ja za bilo što bio zahvalan?“
„Molio je da sve tvoje molitve budu uslišane.“
Naši blagoslovi nisu plod samo naših molitava, nego i molitava drugih ljudi koji mole za nas.
https://ivicaursic.com/kako-moliti/

---- Iz franjevačke baštine ----
KAKVA JE ZAISTA NAŠA VJERA I ODNOS PREMA ISUSU KOJI PROLAZI MEĐU NAMA?

Kad smo na svetoj misi, kad pristupamo svetoj pričesti moramo shvatiti da dolazimo u izravan osobni kontakt sa samim Isusom Kristom…Što se bitnoga tada s nama događa? Baš kao u evanđelju, Isus u tom susretu gleda našu vjeru i što nam je u srcu.Kakva je zaista naša vjera i odnos prema Isusu koji prolazi među nama (dotičemo li ga?) možda se najbolje vidi upravo u odnosu prema euharistiji…Ljepota Božjega plana darivanja (koje očekuje uzvrat vjernosti i zahvalnosti) ogleda se već u ustanovljenju same starozavjetne Pashe u noći pred izlazak iz egipatskog ropstva. Kuće Izraelaca bile su zaštićene krvlju janjaca (bez mane)…Isus ustanovljuje Novu Pashu, odnosno euharistiju, gdje on postaje Jaganjac koji nas svojom krvlju štiti od zatora i čija nas žrtva izbavlja iz robovanja đavlu…U dvorani Posljednje večere skršen je stisak… Podsjetimo se također onoga što se dogodilo u onoj noći kad su Izraelci premazali krvlju janjaca nadvratnik i dovratnik svojih kuća.Te noći skršen je stisak faraona jer je čitav Egipat udaren smrću prvorođenaca. Na duhovnom polju dogodilo se nešto slično. Naime, Krv Isusova skršila je stisak Sotonin koji je do tada vladao nad nama…O našem dakle načinu sudjelovanja u svetoj misi ovisi naše putovanje, naš izlazak iz ropstva, naš život u slobodi…
KAKVO JE NAŠE NUTARNJE SUDJELOVANJE U ŽRTVI KOJA JE RASKINULA OKOVE ROPSTVA…?
Kad je Bog davao upute Izraelcima o načinu blagovanja (Pashe) rekao im je – blagujte ga opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina Pasha. (Izl 12, 11)Sve to upućuje na potrebu kako vanjske, tako posebno nutarnje spremnosti za ono što se događa i što će se dogoditi. Riječ je o potrebi svjesne budnosti…Sve ovo zapravo svraća naše nutarnje oči prema Isusu, i onome što on čini kad izriče blagoslov nad beskvasnim kruhom i nad kaležom s vinom i kaže – Ovo je tijelo moje…, Ovo je krv moja…Bog je poručio Izraelcima kako će one noći proći zemljom egipatskom i pobiti prvorođence, kao i da će kazniti sva egipatska božanstva. Samo oni koji budu pod zaštitom žrtvene krvi janjaca te će noći biti zaštićeni (vidi Izl 12, 12-13).Samo dakle sudionici pashalne žrtve bili su zaštićeni zasluženih kazni… Kad to prenesemo u značenju na nas i naše sudjelovanje u Novoj Pashi (Euharistiji) stvari postaju više nego jasne…Svi koji su bili u kućama označenim krvlju bili su te noći zaštićeni… Žrtva Jaganjca Božjega ima toliko neprocjenjivo značenje da nam Bog Otac po njoj daruje novi život…Sve dakle Bog sam čini za nas, pa ako želimo Božju zaštitu moramo se držati u svemu njegovih odredbi. Kao što ni Izraelci koji bi se one noći zatekli izvan kuća označenih krvlju ne bi bili zaštićeni od zatornog daha, tako ni kršćani koji budu tražili izvan onoga što je bio Isusov nalog apostolima u dvorani Posljednje večere… Sjetimo se samo da je Juda napustio tu dvoranu i otišao je u noć, odnosno u smrt…Žrtva Isusova za naše spasenje ima toliku vrijednost u Božjim očima da je ničim ne smijemo dovesti u pitanje jer bi nas to odvelo izvan dvorane koja je obilježena Krvlju Jaganjčevom.Kristova žrtva, Euharistija, uživa posebne privilegije pa oni koji dostojno u njoj sudjeluju najbolje su se osigurali…Moguće je da oni koji se oslanjaju na čudesa i znamenja izgube put spasenja, ali nikako nije moguće da se izgube oni koji uzljube Euharistiju, koji pripremaju svoje srce za susret s Isusom…Svjesna budnost zato nam je (više nego ikada) potrebna da bismo zaista bili s Isusom čije Tijelo i krv blagujemo.
Sa stranice
dominikanci.hr

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI

18.06.2018. u 19.35 susret trajne formacije – ciklus tema: obitelj i brak
20.06.2018. u 19.35 9. sjednica vijeća
do 20.06.2018. sakupljanje namirnica za Socijalnu samoposlugu Kruh sv. Antuna
u suradnji sa Župom sv. Vida Varaždin
09.07.2018. u 19.35
mjesečna skupština za srpanj

sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida
- franjevačka krunica …… ponedeljkom od 18.10
susret s korisnicima Doma Lekić…….. srijedom od 16.00 h
volontiranje u socijalnoj samoposluzi
.................................................................................................................................................
------ Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin ------

• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom samostanu u
Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• da društvene mreže budu odraz prihvaćanja, poštujući druge zbog njihove različitosti-
Oče naš …
Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

------- Humor -------

Došao Ivica u posjet prijatelju, pa ga njegovi pozovu da ostane i na ručku. Ivica je rado
prihvatio poziv. Začudi se kada okupljeni ukućani odmah započeše s jelom, bez ikakve
molitve. Stoga tiho upita prijatelja:
Vi ne molite prije jela?
Na to će mu on:
- Prije smo molili, no od kad je mama naučili dobro kuhati, više nije potrebno.
http://www.veritas.hr

Informativni listić za svibanj 2018.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

BOŽJI TRUBADUR

Tko posjeduje pravu radost, želi je podijeliti sa drugima. Franjo je to činio svojim primjerom, propovijedanjem i pjevanjem. Znao bi reći da braća trebaju biti poput trubadura Božjih koji imaju zadaću taknuti srce ljudi i probuditi ih za duhovnu radost. Franjina muza bijaše ‘Gospođa Siromaština’. Poslužio se slikom svoga vremena kada je trubadur imao važnu ulogu u životu, ali ne samo kao zabavljač za vrijeme dugih zimskih noći, nego i kao onaj koji posjeduje neku poruku. Osim što su opjevavali razne povijesne događaje, svaki je trubadur pjevao pohvale u čast kreposti kao što su viteštvo, umjerenost, strpljivost, poniznost, i si. Franjin Pozdrav krepostima i Pohvale stvorova {Pjesma brata Sunca) svjedoče o njegovoj pripadnosti tradiciji trubadura. Zato je htio da njegova braća budu trubaduri Božji koji slijede svim srcem svoje poslanje: živjeti u radosti, služiti radosno, svjedočiti radost. Da pred očima nisu imali nikakvo površno veselje, jasno izlazi na vidjelo u Franjinim opomenama u kojima donosi razliku između dobrog i taštog redovnika: ‘Blago onom redovniku komu je ugodnost i veselje u presvetim riječima i djelima Gospodinovim i koji po njima privodi ljude k Božjoj ljubavi u radosti i veselju. Jao onome redovniku koji uživa u beskorisnim i taštim riječima kojima navodi ljude na smijeh’ (usp. Opomene).
A u Pravilu bez bule piše: ‘I neka paze braća da se ne bi pokazivala izvana žalosna i tmurna kao licemjeri, nego neka pokažu da se raduju u Gospodinu (usp. Fil 4,4), da su veseli i primjereno ljubazni.’ Franjo ne bi oklijevao upozoriti brata koji bi bio tmurna lica: ‘Ne dolikuje da se sluga Božji pokazuje ljudima žalostan i tužan, nego treba uvijek biti raspoložen.’ Trebamo li dakle naše brige potisnuti? Nipošto. Franjo savjetuje da se vlastiti promašaji isplaču u svojoj sobici i pred svojim Bogom. A kada se brat vraća u zajednicu, neka odloži svaku žalost i bude jednak drugima (usp. Toma Čelanski, Životopis svetog Franje).
https://franjevci-st.com/4111-2/4111

-----Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

ODGOVORNOST U SLUŽENJU

Priča jedne svijeće
Zapalili ste me i gledate moje svjetlo. Radujete se jasnoći i toplini koju darivam. Veselim se da smijem gorjeti za vas, da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj kutiji bez ikakve koristi. Smisao dobivam tek po tome što gorim. Ali, dobro znam, što dulje gorim, to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju. – Izgorjela je! – reći ćete, a ono što je od mene ostalo, bacit ćete. Znam, za mene postoje uvijek ove dvije mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta, zaboravljena u tami, ili gorim, postajem sve kraća, dajem sve što imam. U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju. Ipak mislim da je ljepše i pametnije ako smijem nešto dati od sebe nego ostati hladna i ležati u mračnoj kutiji… - Gledaj, isto je tako s vama ljudima: ili se povučete, ostanete sami za sebe i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima i darujete im od svoje topline i ljubavi i tek onda dobiva vaš život smisao: On je ispunjen. Ali znajte i to da za ovo morate dati nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti, od svoje srčanosti, od svojega smijeha, možda i nešto od svoje tuge. I ne treba bojažljivo razmišljati o tome kako ćete sačuvati sami sebe. Mislim da samo onaj koji druge veseli, postaje još veseliji. Samo onaj koji je svjetlo drugima, sam će primati svjetlo. Što više gorite za druge, to će svjetlije biti u vama samima. Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi jer se plaše biti ovdje za druge, donositi drugima svjetlo. Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena. Još nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori, više je vrijedno nego sva tama svijeta. Dopustite, dakle, da vas malo ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.
A. L. Balling

---- Duhovna priča -----

Nekoć davno u lijepu i raskošnu dvorcu živio vrlo bogat vitez. Mnogo je novca trošio na ukrašavanje dvorca, a malo je kome dobra učinio. Jednoga dana tim je krajem prolazio siromašni putnik hodočasnik. Najzad stigne pred dvorac i zamoli viteza za prenoćište. No vitez ga se htjede na brzinu otarasiti pa reče: „Moj dvorac nije svratište!” Hodočasnik tiho odgovori: „Odmah odlazim, ali htio bi Vam postaviti tri pitanja.” Vitez pristane i hodočasnik mu počne postavljati pitanja: „Tko je prije vas stanovao u ovom dvorcu?” „Moj otac”, odgovori vitez. „A tko je stanovao prije njega?” „Moj djed.” „A tko će stanovati poslije vas?” upita na kraju hodočasnik, a vitez zamišljeno odvrati: „Ako Bog da, moj sin…” „Eto, vi ste ovdje samo gost”, zaključi hodočasnik, „i ovaj je dvorac ipak svratište. Jedan dolazi, drugi odlazi; upravo kao u svratištu. Da sam na Vašem mjestu, ne bih trošio toliko novca na ukrašavanje prolaznog boravišta.”Hodočasnik to reče i htjede otići, ali vitez, blijed kao krpa, primi ga za ruku i uvede u svoju najljepšu sobu. Otada je hodočasnik često navraćao kako bi ondje prenoćio. U ovome smo životu samo prolaznici. Upravo bismo zato više trebali raditi na dobrim odnosima, a manje na građevinama. Trebali bismo više druge prihvaćati, a manje odbijati; više dijeliti, a manje gomilati za sebe.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

---- Iz franjevačke baštine ----

PEDESETNICA - DUHOVI

Pedeset dana nakon Uskrsa i deset dana nakon slavlja Kristova uzašašća Crkva slavi treći najveći blagdan – Duhove. Spomen je to na veliki događaj silaska Duha Svetoga na prvu Crkvu u Jeruzalemu i nad apostole na sam blagdan židovske Pedesetnice.Taj dan se smatra rođendanom Crkve, koja bi bez Duha Svetoga bila samo još jedna od niza organizacija ili religija. Upravo je Duh Sveti čini Božjom, Kristovom crkvom. Što se dogodilo na Duhove? Tada je na 120 okupljenih duša, među kojima su bili svi apostoli i Isusova majka Marija, na dramatičan način sišao Duh Sveti i nadahnuo apostole da progovore stranim jezicima koje nisu poznavali, a koje su na svojim jezicima razumjeli pobožni Židovi iz cijelog svijeta koji su se tih dana skupili u Jeruzalemu.Do tada strašljivi apostoli počeli su nadnaravnom hrabrošću navješćivati da je Izraelov Mesija kojeg čekaju upravo Isus iz Nazareta kojeg su razapeli i koji je uskrsnuo od mrtvih! Upravo Petar, koji je u strahu tri puta zatajio Isusa, održava silno nadahnutu propovijed poslije koje se krstilo 3000 okupljenih duša. Biblijski tekst iz Djela Apostolskih, poglavlje 2., dramatično svjedoči opisane događaje: „Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“ Zanimljiva crtica iz povijesti blagdana Duhova. Sve do 1969. godine kroz tjedan nakon blagdana Duhova Crkva je slavila duhovsku osminu. Osmina (oktava) je osam dana nakon velikog blagdana (sada samo Božića i Uskrsa) kada Crkva na neki način zaustavlja liturgijsko vrijeme i omogućuje nam da razmatramo i živimo u sjaju otajstva koje slavimo. Boja liturgijskog ruha, čitanja i misni obrasci ostaju isti ili vrlo slični onima od same svetkovine.
Duhovsku osminu ukinuo je papa Pavao VI.
https://narod.hr/kultura/duhovi-ili-pedesetnica-spomen-na-silazak-duha-svetoga-na-apostole

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI

14.05.2018. u 19.35 Vrijeme uvođenja u OFS- susret
21.05.2018. u 19.35. Susret trajne formacije – tema: obitelj i brak
28.05.2018. u 19.35 Vrijeme uvođenja u OFS- susret
do 20.05.2018. sakupljanje namirnica za Socijalnu samoposlugu Kruh sv. Antuna
u suradnji sa Župom sv. Vida Varaždin
04.06.2018. u 19.35 mjesečna skupština za lipanj
sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida
svibanjske pobožnosti
susret s korisnicima Doma Lekić…….. srijedom od 16.00 h
volontiranje u socijalnoj samoposluzi

18.05.2018. …SV FELIKS, zaštitnik bratstva
Bratstvo će se okupiti na večernjoj Sv. Misi u 19.00. Nakon Mise je bratsko druženje.
Dan prije, u četvrtak 17.05 dođimo svi i budimo zajedno na Sv. Misu i Klanjanje pred Presvetim.
20.05. 2018….DUHOVI
..................................................................................................................................................

------ Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin ------

• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom samostanu u
Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• za Mir u svijetu - Oče naš …
Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

------- Humor -------

Vojni časnik pita župnika: “Koliko bi vojnika moglo prespavat u crkvi?”
– “Za vojnike ne znam, ali dok ja propovijedam, spava oko 5 stotina” – odgovori župnik.

http://www.katehetski-nadbiskupija-split.net/katolicki-vjeronauk/humor/

Franjevački svjetovni red

Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin

Informativni listić za travanj 2018.

PREMINUĆE SVETOG OCA

Kako je neki brat vidio dušu svetog oca u času preminuća
217. a) Jedan između njegovih učenika, brat vrlo glasovit, vidio je dušu svetoga oca kao zvijezdu, koja je imala veličinu mjeseca i sjaj sunca, kako prelazi preko mnogih voda, nošena bijelim oblačkom, i kako ravnim putem uzlazi na nebo. - Zato se sabralo mnoštvo naroda koji je hvalio i slavio ime Gospodnje. Hrpimice je nagrnuo cijeli grad Asiz i cijela ona krajina je požurila da vidi velika djela Božja, što ih je Gospodin očitovao na svom sluzi. Tugovali su sinovi lišeni tolikoga oca, nježne osjećaje srca su očitovali suzama i jecajima. Međutim, novo čudo je preokrenulo naricanje u klicanje i kukanje u radosno uzvikivanje. Promatrali su tijelo blaženoga oca urešeno ranama: usred njegovih dlanova i na njegovim nogama vidjeli su se ne samo proboji čavala, nego sami čavli koji su se načinili iz njegova tijela. Izgledalo je, štoviše, kao da su izrasli iz tijela. Zadržali su crnu boju željeza, a desni bok je bio crven od krvi. Njegovo tijelo, koje prije bijaše crnomanjasto, sada je odsijevalo sniježnom bjelinom. Obećavalo je nagradu blaženog uskrsnuća. Udovi mu postadoše vitki i gipki, ne bijahu ukočeni kao u mrtvaca. Poprimiše izgled onih u mladenačkim godinama.
Viđenje asiškoga biskupa o preminuću svetoga oca
220. Asiški je biskup u to vrijeme otišao na hodočašće u crkvu sv. Mihaela. Njemu se, kad se na povratku svratio u Benevent, blaženi otac Franjo u noći svoga preminuća ukazao u viđenju i rekao mu: "Evo, oče, ostavljam svijet i odlazim Kristu." Kad je sutra ujutro ustao, biskup je svojim pratiocima pripovijedao što je vidio. Dozvao je tajnika i pribilježio dan i sat smrti. Zbog toga se mnogo ražalostio, rasplakao se i jadikovao što je izgubio tako odlična oca. I tako je, vrativši se u svoj kraj, sve po redu ispripovijedao i zbog njegovih darova je Gospodinu mnogo zahvaljivao.
(Sa stranice Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja)

-----Trajna formacija - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

Muškarac i žena – sloboda u jednakosti i različitosti

Supružnici se predaju jedan drugom i stvaraju najljepši mogući dar cijelom čovječanstvu – novoga čovjeka! „Prava bračna ljubav uzeta je u božansku ljubav te se otkupiteljskom Kristovom snagom i spasonosnim djelovanjem Crkve upravlja i obogaćuje da tako supruge uspješno privede Bogu, da im pomogne i utvrdi i u uzvišenoj zadaći oca i majke.“ Takva stvarajuća ljubav nadilazi prijateljstvo i požudu te usmjerava pogled na nešto uzvišenije i bolje. Crkva danas ide do te mjere da uspoređuje ljubav supružnika sa slikom Božje ljubavi unutar Trojstva. Sv. Pavao kaže: „Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.“ (Ef 5, 32)

-----Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

Život u zajednici - Rivotorto

Prva značajka franjevačkog života, jest zapravo bratstvo. Franjo zapravo ne osniva Red nego bratstvo – kako to često napominje i u Pravilu koje je sastavio za svoju ‘braću’, a ponajviše to živi svojim primjerom.
Zamislio je ustanovu koja, da bi bila vjerna poslanju, barem u početku ne predviđa samostane. Već je poslanje = PUTUJUĆA EVANGELIZACIJA.
Bitan je ‘način života’ – po Pravilu tj. po Evanđelju.
Poučava svoju braću da vode zajednički život koji se ne ostvaruje vezanosti za mjesta (samostane, gradove, regije i sl.) već vezama osoba (‘braću’)
Veliku pažnju poklanja na raspodjelu uloga unutar jednog ‘bratstva’. Tako je i simbolicki na gredama u Rivotortu bilo upisano ime svakog brata - svatko je dakle imao svoje mjesto u Redu i djelovanju istoga. Primjer je to ne samo prvom redu nego i nama svjetovnim franjevcima, kao i franjevackoj mladeži.

---- duhovna priča -----
Abeceda molitve

Jedne večeri dosta kasno primijeti neki siromašni seljak, na putu kući sa tržnice, da nema kod sebe svog molitvenika. Tada, usred šume, raspukne mu se kotač kola na dva dijela.
I bio je vrlo žalostan da taj dan završava a da nije izrekao svoje omiljene molitve.
Molio je: “Gospodine, učinio sam nešto šašavo, jutros rano sam izašao iz kuće a da nisam uzeo svoj molitvenik, a pamćenje mi je tako loše, da ne znam ni jednu molitvu napamet. I zato ću ovo učiniti: Sasvim polagano ću izrecitirati cijelu abecedu pet puta, i ti, koji poznaš sve molitve, možeš slova tako složiti da možeš napraviti molitve kojih se ja ne mogu sjetiti.”
I Gospodin reče anđelu: “Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je najljepša jer dolazi iz jednostavnog i iskrenog srca.”
Anthony de Mello

--- iz franj-evačke baštine ----

Povijest Kapucinskog reda

Franjevci kapucini (latinski naziv: Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum, skraćeno: OFMCap) danas su, uz opservante (OFM) i konventualce (OFMConv.), treći ogranak franjevačkog Reda (pokreta čiji je osnivač sv. Franjo Asiški). Red je nastao 1525. godine, a za njegovo osnivanje zaslužni su Matej iz Bascia te rođena braća Ljudevit i Rafael iz Fossobronea. Oni su željeli iznova obnoviti ideale kojima se zanosio i koje je živio sv. Franjo Asiški, a on se sastoji u životu materijalnog siromaštva, u putujućem načinu propovijedanja, i u načinu odijevanja. Ideja vodilja ovim obnoviteljima bilo je traženje autentičnosti, odnosno izvornosti samog Franjina načina života po Evanđelju, a ne toliko njihova vlastita originalnosti, iako se ne može poreći da i toga nema. Javno priznanje od Crkva braća kapucini dobivaju od papa Klement VIII. koji im bulom Religionis zelus (3. srpnja 1528.) odobrava da „žive eremitskim životom, opslužujući Pravilo bl. Franje koliko to ljudska krhkost dopušta“. Budući da su sve do 1619. g. bili ovisni o konventualcima, ipak, 23. siječnja 1619. godine papa Pavao V. dokumentom (breveom) Alias felicis recordationis daje im potpunu slobodu pri izboru svojih vlastitih poglavara (sve do tada morali su od generalnog ministra konvenutalaca tražiti potvrdu izbora svoga generalnog vikara).
Do 1574. Red se razvija samo unutar granica Italije. Naime, postojala je papinska zabrana koja im nije dopuštala širenje u druge zemlje. Tu je zabranu 1574. ukinuo papa Grgur XIII. te jednom zasvagda odredio da se slobodno mogu širiti „u Francusku i u sve druge krajeve svijeta“ te da bez ikakve zapreke ili ograničavanja „mogu osnivati svoje kuće, prebivališta, kustodije i provincije“. Nakon ove odluke braća kapucini su se, kao putujući propovjednici i misionari, brzo širili po Europi i svijetu.
Svojom strogoćom i skromnošću života, povučenošću i molitvenim životom braća su osvajala naklonost i duboko poštovanje naroda. Zato su odmah pritjecala i brojna duhovna zvanja, od kojih su mnoga potjecala i iz samih plemićkih obitelji.
Što je bila veća odanost naroda kojega su braća plijenila svojim načinom života, apostolskim žarom, skromnošću i propovijedanjem, to je u nekim krajevima (osobito protestantskim) više rasla mržnja prema njima. Tako će 1622. godine sveti Fidel(is) iz Sigmaringena svojom krvlju posvjedočiti hrabrost i neustrašivost prvih kapucinskih propovjednika. Upravo u jednostavnom načinu redovničkoga života, sposobnosti da se približe puku, požrtvovnom nastojanju oko duhovnog i tjelesnog dobra priprostog puka s kojim su bratski dijelili dobro i zlo, pronalazimo i ključ uspjeha braće kapucina sve do danas, odn. njihovo brzo širenje po svijetu i prihvaćanje od strane istoga puka kojemu su pozvani da služe. Na kraju I. st. (1625. g.) u svijetu je bilo 16.967 kapucina, a pred Francusku revoluciju (1789. g.) čak 35.000. Danas su, pak, kapucini prisutni u 106 zemlja svijeta, a u 1620 samostana živi i djeluje 10.519. ovih duhovnih sinova svetog Oca Franje.
(Sa stranice Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Bogdana Mandića)

PREGLED DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI
16.04.2018. u 19.35 Vrijeme uvođenja u OFS- susret
23.04.2018. u 19.35. trajna formacija – tema: obitelj i brak
25.04.2018. u 19.35 8. sjednica vijeća
30.04.2018. u 19.35 Vrijeme uvođenja u OFS- susret
do 20.04.2018. karitativna akcija bratstva u župi sv.Vid - sakupljanje namirnica za Socijalnu samoposlugu Kruh sv. Antuna u suradnji sa Župom sv. Vida Varaždin
sakupljanje za socijalnu samoposlugu
07.05.2018. u 19.35 mjesečna skupština za svibanj
• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida
franjevačka krunica ponedeljkom od 18.10 h
• susret s korisnicima Doma Lekić…….. srijedom od 16.00 h
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi

20-22.4.2018      Tematski susret trajne formacije za odgovorne u bratstvima- Košljun (Krk)
28.4.2018.           Nacionalni obiteljski dan za OFS I FRAMU- Sv. Duh Zagreb
5.5.2018.             Područno hodočašće OFS-a i FRAME- Molve

------ Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin ------
• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom samostanu u
Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• za bračne drugove da ustraju u vjernosti, ljubavi i uzajamnom poštovanju, i tako odgajaju
svoju djecu- Oče naš …
Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

------- Humor -------
Mladi se svećenik vratio iz Rima nakon obrane doktorata i reče svojoj baki: "Bako, doktorirao
sam filozofiju!" "Bože blagi, kakvih sve bolesti ima na ovome svijetu!" - reče baka.

Franjevački svjetovni red

Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin

Informativni listić za veljaču 2018.

------- Duhovna priča -------

KOLIKO JE TEŠKA TVOJA VREĆA?

Jedna drevna legenda priča o tri muškarca, koja su nosila, svako od njih, po dvije vreće. Ali teret nisu osjećali jednako.Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visile obješene na drvenoj motki na ramenu.

Upitali su prvog čovjeka što ima u vreći. Odgovorio je: “Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti – u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću. Stalno sam s njima, i u mislima i u osjećajima. Stalno radim na njima. “Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo. I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: “U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži pogreške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom gdje god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su vrlo teške. ” Treći je čovjek odgovorio: “Na prednjoj vreći napisao sam riječ “dobrota “. Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis “loša sjećanja” i prazna je, jer samo joj odrezao dno. o svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje ponekad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu.”

https://www.novizivot.net/2015/11/22/prica-za-dusu-koliko-je-teska-tvoja-vreca/

ZAŠTO DOBRI LJUDI UMIRU MLADI

Jednom prilikom upitao je otac sina: ”Tata, zašto dobri ljudi umiru mladi?”

A otac mu reče: “Sine, kada odeš u park i ugledaš ruže, koju ćeš ubrati?” “Najljepšu, tata…”, odgovori sin.

“Tako i Bog ubere najljepše kako bi ih počastio Svojom blizinom”, odgovori mu otac!
https://www.novizivot.net/2016/12/13/zasto-dobri-ljudi-umiru-mladi/

----Trajna formacija------Ljubica Fiškuš,OFS

OBITELJ I BRAK

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,

na sliku Božju on ga stvori,

muško i žensko stvori ih.

i blagoslovi ih Bog i reče im:

Plodite se i množite i napunite zemlju,

i sebi je podložite.“ (Post 1,27-28)

Ljubav je temeljni i urođeni poziv svakog ljudskog bića. Kršćanska objava poznaje dva osobita načina kako da se ostvari poziv ljudske osobe u njezinoj cjelovitosti: ženidbu i djevičanstvo. Sakrament ženidbe velik je čin vjere i ljubavi koji svjedoči hrabrost vjerovanja u ljepotu Božjeg čina stvaranja i življenja, poziva na bespridržajnu i bezgraničnu ljubav te ljubav kojom Krist ljubi Crkvu. Zato papa Franjo kaže mladencima:“Evo hrabrih ljudi“. Bračna ljubav odgovara i zahtjevima odgovorne plodnosti, a budući da je ona usmjerena rađanju ljudskog bića jedino mjesto koje to omogućuje jest ženidba. Postavši roditeljima,bračni drugovi primaju od Boga dar nove odgovornosti. Njihova je roditeljska ljubav pozvana da za njihovu djecu postane vidljivi znak same ljubavi Boga. Tjelesna neplodnost može, doista, za bračni par biti prilika da pružaju druge usluge životu ljudske osobe, da rastu tamo gdje su posijani. Isus nas uči da je remek djelo „obitelj“. Nesklad supružnika dovodi do sve većeg broja razvoda, a djeca su jedino prave žrtve. Bol i razočaranje u vlastitoj obitelji, društvo koje ne prepoznaje čovjeka kao bića stvorenog na sliku Božju, materijalizam i nizak prag tolerancije dovode do sve manjeg broja sklopljenih brakova. Pravo se jedinstvo ne može napraviti ili roditi, kao ni radost, ni ljubav. Samo nas Duh Sveti može osloboditi sitničavosti ili grijeha koji nas dijeli od Boga i ljudi. Hram smo Duha Svetoga, zato dopustimo da ljubav koja nam je darovana sve trpi, sve podnosi, svemu se nada, nikad ne prolazi i gradimo obitelj pod zagovorom Nazaretske obitelji.

-----Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

OSNOVE FRANJEVAČKOG SVJETOVNOGA REDA

Franjevački svjetovni red je član Franjevačke obitelji – jedne od duhovnih obitelji koje je Duh Sveti podignuo u Crkvi i koja okuplja članove Božjega naroda koji se osjećaju pozvanima slijediti Krista stopama Franje Asiškoga. Članovi se okupljaju u bratstva koja su rasprostranjena po cijelome svijetu i obvezuju se zavjetovanjem da će nastojati oko postizanja savršenstva kršćanske ljubavi u svome svjetovnom staležu, živeći Evanđelje poput sv. Franje i uz pomoć pravila koje je Crkva potvrdila.

Početak Franjevačkoga svjetovnog reda seže u rano 13. stoljeće kada je sv. Franjo Asiški (1182. – 1226.), nakon obraćenja, napustio svoj dotadašnji način života i radikalno se opredijelio za život po Evanđelju. Uskoro mu se pridružuju i prvi drugovi te im papa Inocent III. usmeno odobrava Pravilo 1209. godine. To je početak Prvoga reda, odnosno, Reda manje braće. Franjo privlači mnoge, pa tako asiška plemkinja Klara, a nakon nje i druge i druge djevojke potaknute njenim primjerom, odlučuju slijediti Franju, čime 1212. započinje Drugi red, odnosno, Red siromašnih gospođa. Mnogi ljudi koji su već imali vlastite obitelji pitali su Franju kako bi oni mogli, na sličan način, nasljedovati Krista. Njima je Franjo predložio da ostanu živjeti u svijetu, u svojim obiteljima, baveći se svojim poslovima, ali živeći kao pokornici i nasljedujući tako Krista Gospodina. Tako nastaje Treći red, odnosno, kako se tada zvao, Red pokorničke braće i sestara kojemu je Franjo dao prvo pravilo 1221. Prvim poznatim svjetovnim franjevcem se smatra bl. Lukezije.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

SLUČAJ SA CVRČKOM

Kad je blaženi Franjo jednom zgodom u ljetno doba boravio u onome mjestu u posljednjoj ćeliji pokraj vrtne ograde, iza kuće u kojoj je nakon njegove smrti boravio vrtlar brat Rajnerije, jednoga se dana desio ovaj slučaj: Kad je Franjo izišao iz ćelijice, na grani se smokvina stabla koje se nalazilo pokraj te ćelije zaustavio cvrčak tako nisko da ga je mogao rukom doseći. Franjo mu je pružio ruku i rekao: “Dođi k meni, brate cvrčku.” I cvrčak se odmah spustio na prste njegove ruke, a drugom ga je pogladio i rekao mu: “Pjevaj, brate moj cvrčku!” Cvrčak je odmah poslušao i počeo pjevati. To je blaženome Franji bila velika utjeha te je za to hvalio Boga. Tako je cvrčka držao u ruci dobar sat vremena. Zatim ga je stavio na smokvinu granu odakle ga je uzeo. I tako je punih osam dana kad je silazio iz ćelije nalazio cvrčka na istome mjestu i svaki dan ga je uzimao u ruku te bi ga rukom pogladio i naredio mu da pjeva. I cvrčak je pjevao. Nakon osam dana rekao je svojim sudrugovima: “Podajmo slobodu bratu cvrčku da ode kamo hoće. Dosta nas je razveseljavao. Naše bi tijelo zbog toga moglo postati žrtvom isprazne slave.” Kad ga je Franjo proglasio slobodnim, odmah se udaljio i više se nije pojavljivao. Sudrugovi su se Franjini tome divili što ga je cvrčak slušao i bio tako pitom. Blaženi je, naime, Franjo toliko uživao u stvorovima i radovao im se zbog ljubavi Stvoriteljeve jer mu je Gospodin na radost duše i tijela pripitomljavao i divlje životinje.

Asiški zbornik (Peruđinska legenda),“Compilatio Assisiensis” degli scritti di fr. Leone e compagni

------- Iz franjevačke baštine -------

"Ispripovjedit ću jedan mali, ali za mene vrlo značajan, asiški doživljaj iz toga doba (ljeto 1954. godine). Jedne večeri, prije zalaza sunca, spustih se puteljkom sam iz Svetog Damjana. Krenuh u dolinu Umbriju. Jedinstven ugođaj. Dan na smiraju. Tipična umbrijska vegetacija. Seljaci se vraćaju s posla u svoje zaseoke. Nekako sam se osjećao doma. Biva mi, sad-na, susretst ću sv. Franju. I evo jednoga dječaka. Pod pazuhom nosi lubenicu, živu i pravu.

Priđem mu, uspostavim razgovor. Kako vi to zovete, mislim lubenicu? Što će mu? To će im biti večera. Koliko ih ima? Osmero. Što li će još večerati. To je sve. U ono vrijeme i sam sam oskudijevao, bijedan student. A nisam bio ni darežljiv, malo sam bio stisnute ruke. Ipak, pronađem pedeset ili sto lira, bilo bi to za tramvaj. Pružim mu za kruh. Veselo je otrčao. Uživao sam dugo poslije u pogledu kojim me nadario.

No, priča tu ne prestaje. Nagodinu, negdje u rujnu, liječnik mi je savjetovao da malo prekinem studij, da pođem na odmor. Znao sam kamo ću. Povezoh se vlakom iz Rima u Asiz. Opet sam odlučio zamoliti sandamjanske fratre da me ukonače. Siđoh na stanici Santa Marija degli Angeli. Mislio sam da ću pogoditi prijekim putem k Svetome Damjanu. No, brže nego sam se nadao, pade mrak. U zaseocima još nije bilo struje. Izgubio sam smjer. Čuo sam ovdje-ondje žamor u kućama. Pred jednom zastanem i zovnem bi li mi tko pokazao put. Rekoh: Sia lodato Gesu Cristo – Hvaljen Isus!” Odjednom neki dječak izleti iz kuće i ovi mi se oko vrata: “E Lei, padre! Jeste li Vi, oče!” Tko bi mu se nadao, bio je to onaj dječak s kojim se sretoh prije godinu dana. Predstavio me svojim roditeljima i veselo me, kao starog prijatelja, odvede k Svetome Damjanu.

Bože, kako je malo dosta da te ljudi zapamte! Da, ako su ljudi ovako nepatvoreni kao ovaj dječak. I evo, kad se nakon trideset i pet godina vratih u Asiz, bilo je to u subotu 25. kolovoza 1989. godine, kroz sve dane što sam ovdje boravio, sve sam čekao neće li odakle iskočiti taj dječak, sada već zrio čovjek da me zagrli. Osjećao sam da me onomadne u njemu sam sveti Franjo zagrlio kao svoga. Nikada neću zaboraviti toga dječaka. Volio bih da se nađemo u nebu."

fra Bonaventura Duda

PREGLED 10.02.2018.	DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI Bl. Alojzije Stepinac
11.02.2018. 14.02.2018.	Gospa Lurdska Pepelnica, početak KORIZME
12.02.2018. u 19.35	Vrijeme uvođenja u OFS- susret
19.02.2018. u 19.35.	trajna formacija – tema: obitelj i brak
26.02.2018. u 19.35	Vrijeme uvođenja u OFS- susret
do 20.02.2018.	karitativna akcija bratstva u župisv.Vid -sakupljanje namirnica za Socijalnu samoposlugu Kruh sv. Antuna u suradnji sa Župom sv. Vida Varaždin
	sakupljanje za socijalnu samoposlugu
05.03.2018. u 19.35	mjesečna skupština za prosinac
sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida susret s korisnicima Doma Leki, srijedom od 16.00 volontiranje u socijalnoj samoposluzi ------ Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin ------ • za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom samostanu u Varaždinu - Oče naš… • za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš... • za obitelji- Oče naš… Sveti Franjo Asiški, moli za nas Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas Sveti Ljudevite kralju, moli za nas Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas Slava Ocu…

------- Duhovitost duhovnih ------- I do biskupa je stigao glas da jedan od mlađih svećenika gotovo nikada ne moli brevijar. Za vrijeme vizitacije zatraži biskup od njega da mu pokaže svoj brevijar. Biskup ga detaljno pregleda, a zatim mladom župniku pokaza svoj brevijar. -Pogledajte, molim Vas, kako izgleda moj brevijar, a kako Vaš. Vaš je potpuno nov, a moj je sav već gotovo potrošen. - Da, za razliku od Vas, ja svoje stvari držim uredne - odgovori mladi župnik.

izdaje: Franjevački svjetovni red - Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin

HR-42000 Varaždin, Kapucinski trg 7

internetska stranica: www. zupa-vid-varazdin.hr/franjevacki-red, e-mail adresa :

fsr.sveti.feliks@gmail.com,

sonja.stefanac@gmail.com (informativni listić)

broj 02/2018 (broj 26)

Informativni listić za siječanj 2018.

--------Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

POČETNA FORMACIJA I RAZLUČIVANJE POZIVA U OFS-U –

LJUDSKA ( PSIHOLOŠKA) DIMENZIJA

Jedno od većih pitanja današnjice je pitanje identiteta. U FSR-u, hijerarhija je vrlo jasna. Postoji red, kojega nitko ne može mijenjati ili uređivati po vlastitoj volji. FSR je javno vjerničko društvo, javno dobro crkve, stoga trebamo biti svjesni odgovornosti i u odnosu na samu Crkvu.Kada ulazimo u FSR, ulazimo u nešto ozbiljno, i kako sami naziv kaže - ulazimo u red. Dakle, postoje pravila, odgovornosti, zaduženja koja moramo poštovati. Stoga je velika odgovornost na svima nama kada biramo nositelje službi, koji moraju biti spremni i sposobni obavljati svoju službu čisto, pravedno i po Generalnim konstitucijama. Problemi u bratsvu se nikako ne smiju zanemarivati već ih treba odmah rješavati. U rješavanju problema treba biti uključeno cijelo bratstvo. Jako je bitna međusobna suradnja, potpora, koja nam često nedostaje. Formacija i odgoj novih članova ne vrši samo učitelj formacije, nego cijelo bratstvo, a posebno Vijeće bratstva. Biti član franjevačkog svjetovnoga reda je težak, ali sladak zadatak.

------ Trajna formacija------ Mirela Miklošić, OFS

SVEVIŠNJI, SLAVNI BOŽE

Svevišnji slavni Bože, prosvijetli tami moga srca, i podaj mi ispravnu vjeru,

Sigurno ufanje i savršenu ljubav, smisao i spoznaju,

O Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinitu volju.

Među molitvama koje su ostale od sv. Franje, ova je prva u vremenskom slijedu. Nastala je u siječnju 1206. kada je Franju tragao za voljom Božjom. Ispod brežuljka sv. Felicijana je crkvica posvećena svetim mučenicima Kuzmi i Damjanu. Tu se sv. Franjo sklanjao i molio. Franjo traži samotni mir, šutljivu smirenost što potiče na sabranost i konteplaciju. Franju se nalazi u razdoblju obraćenja. Ne želi više ni novac ni oružje ni slavu, ali mu nije poznat Božji plan za njegov život.„Svevišnji, slavni Bože“, Ove svečane Franjine riječi upućene su Isusu na raspelu – Uskrslom, prikazanom ne u trpljenju negu u slavi. Franjo se obraća, Onomu“ koji je svojom krvlju otkupio ljude iz svakog plemena, jezika, puka i naroda“ .

U razapinjanju se dogodilo otkupljenje čovječanstva. Smrt na križu označava pobjedu nad drevnim neprijateljem i zapanjujući događaj našeg spasenja.OVA BLISKOST S RASPELOM POSTAJE SVE VIŠE INTIMNIJOM I OSLOBAĐA IZNUTRA BESKRAJNU POTREBU KOD FRANJE DA LJUBI I DA BUDE LJUBLJEN. Dok u tišini klije Riječ, Franju je prihvaća u jednostavnosti srca. Jedne večeri, privučen Kristom, osjeća da ga prolaze trnci, drhti od uzbuđenja, nazire zvuk glasa, čuje ovaj uvjerljivi poziv:

Idi, Franjo, popravi moju kuću koja se, kako vidiš ruši!

Tako je našao razlog življena.

------- Iz franjevačke baštine -------

Fra Zvjezdan Linić: BOG PRISUTNI

Isus nam je sebe ostavio na osobit način u sakramentu svoga Tijela i Krvi. To je neizrecivi dar. Bogat je ljubavlju. U njemu je Isus darovao čitavoga sebe. Smijemo stoga promatrati otajstvo ovoga sakramenta pod vidom prisutnosti. Isus je čovjeku bio blizu, bio je prisutan. Ljudi su za Isusova zemaljskog života osjetili tu neizrecivu kvalitetu Isusove raspoloživosti za drugoga. Svatko se osjećao uz njega prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da ga je Isus olako uzeo ili površno slušao. Isus je znao slušati što mu ljudi govore, znao je čuti i misli srca jer je bio čovjeku blizu, zainteresirano okrenut prema svakome tko ga je trebao. U njegovu životu susrećemo brojne primjere Isusove aktivne prisutnosti, i još više primjera ljudske gladi za osobom povjerenja koja ima vremena i ljubavi za drugoga. Osjetljivi smo na prisutnost. Često doživljavamo krize zbog pomanjkanja prisutnosti osoba koje bi nam trebale biti blizu. Razočaramo se kada se netko od najbližih ne sjeti da nam je potreban, ili ne misli na nešto što nije smio previdjeti. Boli nas kad primijetimo da nas sugovornik uopće ne sluša, ili kada nas liječnička ekipa kod vizite promatra kao objekt, predmet, a ne kao osobu. U današnjem čovjeku ima sve više trauma i praznina upravo zbog krize prisutnosti. Čovjek više ne zna biti drugome blizak, ili kako bi Isus to rekao u evanđelju, nismo više sposobni biti bližnji. Dragocjena nam je i spasonosna istina da je Isus u tom pogledu vjeran sam sebi i da je po snazi svoga uskrsnuća, slobodan u odnosu na prostor i vrijeme, prisutan svakome u sve dane do svršetka svijeta. Na njega nitko više ne treba čekati, Isus je u svakom času sama prisutnost. Da bi to mogao ostvariti i na ljudima opipljiv i prepoznatljiv način, ustanovio je euharistiju, sakrament intenzivno prisutne ljubavi. U svakoj misi, u svakoj pričesti Isus je prisutan. To nije samo neka objektivna prisutnost, izolirana i dogmatska. To je u isto vrijeme prisutnost u osobnom odnosu na svakoga tko s vjerom sudjeluje na misi, tko s vjerom prima taj kruh života. To je prisutnost za nas. Euharistija je sakrament takve Isusove prisutnosti. Prepoznajemo takvu prisutnost u prilikama kruha i vina i klanjamo se Isusu koji je na tako jasan i neposredan način htio pokazati da je doista s nama i za nas. Više nitko nije sam, nitko nije prepušten samome sebi. Isus postaje bližnji svakome u njegovoj čežnji za životom, za puninom života i za vječnim životom. Crkva će to i dogmatski definirati, ali vjerničko će srce osjetiti da se tu ostvaruje Isusovo obećanje: “K njemu ćemo doći, i kod njega se nastaniti!” (Iv 14,24).

------- Duhovna priča -------

ODGAJAN U SLOBODI

Jedna baka čeka u redu na blagajni velike samoposluge.Iza nje stoji jedna mlađa žena i njezin nestašni sin od 9-10 godina. On neprestano gura majčina kolica i njima je već 5-6 puta udario baku u noge. Baka se već pomalo nervozna okrene prema djetetu i kaže mu neka je prestane udarati.Međutim, mali je nastavio gurati kolica i njima udarati jadnu bakicu, pa se baka okrene njegovoj majci i reče joj: - Zar ne možete narediti svome sinu da me ne udara? Mlada joj gospođa odgovara: - Ne. Moja metoda odgoja dopušta mu slobodu da radi što god želi, sve dok do njegove svijesti ne dođe kako to što radi šteti drugima. Ta je metoda mnogo efikasnija. U redu iza dame s djetetom stoji mladić od 19-20 godina, koji sve to pažljivo sluša. U ruci mu tegla sa džemom od crvenih ribizla. Kad je dama završila svoje objašnjenje metode odgoja, on otvori teglu i mirno istrese džem mladoj dami na glavu. Sva bijesna dama se okrene mladiću, a on joj hladnokrvno reče: - Znate, gospođo, ja sam odgajan u slobodi na isti način kao vaš sin. A ovo je rezultat…Starica se veselo okrene blagajnici i kaže joj : - Molim vas, stavite ovu teglu džema na moj račun!

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

SVETI FRANJO I PRVE ŽIVE JASLICE

Prve žive jaslice uprizorio je naš serafski otac sveti Franjo Asiški 1226. godine, tri godine prije svoje smrti, u malom talijanskom mjestu Greccio. Toma Čelanski, u Prvom životopisu sv. Franje, donosi nam izvještaj kako je to bilo: Treba se sjetiti i čuvati u časnoj uspomeni ono što je sv. Franjo učinio tri godine prije svog slavnog preminuća kod gradine koja se zove Greccio na Dan rođenja Gospodina našeg Isus Krista. U onom je kraju živio neki čovjek imenom Ivan. Uživao je dobar glas, a bio je još boljeg života. Blaženi Franjo ga je na poseban način ljubio jer, premda je u svom kraju uživao glas čovjeka plemenita i vrijedna svake hvale, pogazio je plemenitost tijela, a stekao plemenitost duha. Njega je blaženi Franjo, kao što je često običavao, petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi i rekao mu: „Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.“ Kad je to ovaj dobri i vjerni čovjek čuo, brzo je otišao i na spomenutom mjestu pripravio sve što je svetac rekao.I približio se dan veselja, došao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta pozvana su braća. Muškarci i žene onoga kraja prirediše prema svojim mogućnostima svijeće i zublje da bi rasvijetlili noć koja je blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je došao svetac Božji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše, shrvan krotkošću, a ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi neobična misa; u neočekivanoj utjehi uživa svećenik.Svetac Božji oblači levitsku haljinu, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjeva evanđelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveću nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove riječi o rođenju siromašnog kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim žarom. Nazivao ga je betlehemskim Djetešcem, a ime BETLEHEM izgovarao poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali još više slatkim osjećajima. Kad bi spominjao Betlehemsko Djetešce ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi. Množe se ondje darovi Svemogućega, a neki kreposni čovjek je imao viđenje. Vidio je, naime, kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg Sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće od sna probuditi.

To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje. Konačno je dovršeno svečano bdijenje i svi se radosni povratiše kući.

https://www.bitno.net

PREGLED	DOGAĐAJA I AKTIVNOSTI
16.01.2018. u 19.35	Vrijeme uvođenja u OFS- susret
22.01.2018. u 19.35.	trajna formacija – tema: obitelj i brak
30.01.2018. u 19.35	Vrijeme uvođenja u OFS- susret
31.01.2018. u 19.35	7. sjednica vijeća
do 20.01.2018.	karitativna akcija bratstva u župi sv.Vid - sakupljanje namirnica za Socijalnu samoposlugu Kruh sv. Antuna u suradnji sa Župom sv. Vida Varaždin
	sakupljanje za socijalnu samoposlugu
05.02.2018. u 19.35	mjesečna skupština za prosinac
• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida franjevačka krunica ponedeljkom od 18.10h • susret s korisnicima Doma Lekić…….. srijedom od 16.00 h • volontiranje u socijalnoj samoposluzi ------ Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin ------ • za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom samostanu u Varaždinu - Oče naš… • za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš... • za jedinstvo kršćana- Oče naš… Sveti Franjo Asiški, moli za nas Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas Sveti Ljudevite kralju, moli za nas Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas Slava Ocu…

------- Duhovitost duhovnih ------- Smetnja Za vrijeme mise u crkvi rasplakalo se dijete i nikako da zašuti. Majka ga uzme i ponese vani. Vidio to svećenik, pa onako, usred propovijedi, pred svima rekne ženi: - Ne morate nositi dijete vani, ne smeta ono meni. - Znam, velečasni - odgovori žena – al’ smetate Vi njemu.
izdaje: Franjevački svjetovni red - Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin HR-42000 Varaždin, Kapucinski trg 7 internetska stranica: www. zupa-vid-varazdin.hr/franjevacki-red, e-mail adresa : fsr.sveti.feliks@gmail.com, sonja.stefanac@gmail.com (informativni listić) broj 01/2018 (broj 25)

Informativni listić za prosinac 2017.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

SV.FRANJO O DUHOVNOJ RADOSTI

Ovo je najviše i osobito nastojao blaženi Franjo: da izvan molitve i božanskoga časoslova trajno ima unutarnju i vanjsku duhovnu radost. I to je isto tako u svoje braće posebno ljubio, češće ih je, štoviše, korio zbog izvanjske žalosti i nehaja. Govoraše naime: »Ako sluga Božji uznastoji imati i očuvati unutarnju i vanjsku duhovnu radost, koja proistječe iz čistoće srca i stječe se pobožnom molitvom, đavli mu ništa ne mogu nauditi govoreći: Otkad sluga Božji ima radost u nesreći i sreći, ne možemo naći pristupa k njemu niti mu nauditi.Ali đavli onda likuju kad mogu ugasiti ili na neki drugi način spriječiti pobožnost i radost koja dolazi od čiste molitve i ostalih kreposnih djela. Ako naime đavao u sluzi Božjem može imati nešto svoje, ako ne bude mudar i brižan da to što može prije uništi i razori po snazi svete molitve, pokajanja, ispovijedi i zadovoljštine, za kratko će vrijeme od jedne vlasi uvijek joj dodajući načiniti čitavo brvno.Pa jer, braćo moja, ova duhovna radost proizlazi iz nevinosti srca i čistoće trajne molitve, prvenstveno treba nastojati ovo dvoje steći i sačuvati, kako biste tu radost, koju u sebi i u vama najžarče želim i žudim vidjeti i osjetiti, mogli imati unutra i vani na izgradnju bližnjega i na sramotu neprijatelja. Njemu naime i drugovima njegovim pripada žalost, a nama uvijek radost i veselje u Gospodinu (usp. Fil 4, 4).«

Ogledalo savršenstva, 95

------ Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

KOMUNIKACIJA U BRATSTVU OFS-a

Znati slušati je jedna od važnijih aspekata komunikacije i ako za cilj imamo razumjeti drugu osobu i povezati se s njom, tada će uspješno slušanje biti nešto sasvim prirodno. Ono što je najbitnije u komunikaciji je da izbjegavamo osuđivanje, što ne znači da se trebamo slagati s drugačijim mišljenjem, idejama ili vrijednostima. Razumijevanje ne trpi kritiku ni osudu, a posebno ne s osobama s kojima i inače nemamo dobru komunikaciju. Aktivno slušanje je jako bitno za naše bratstvo. U odnosu s drugima, dakle u komunikaciji, moramo imati jedno na umu – razgovarati s drugima onako kako bi željeli da oni s nama razgovaraju u Ljubavi. Biti oprezni da ne povrijedimo pravo i dostojanstvo drugoga. Također je dobro imati na umu da kroz proces formacije trebamo bez prestanka raditi na ljudskoj, kršćanskoj i franjevačkoj dimenziji.

------ Trajna formacija------ Vedran Kaniški, OFS

Tema susreta trajne formacije: molitva sv. Franje – Ti si svet

Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš. Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji, Ti si svemogući kralj, Ti si, Oče sveti, kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedini, Gospodin Bog nad bogovima.Ti si dobro, svako dobro, vrhovno dobro, Gospodin Bog živi i istiniti.Ti si ljubav, sveta ljubav..Ti si mudrost, Ti si poniznost, Ti si strpljivost, Ti si ljepota, Ti si blagost, Ti si sigurnost, Ti si spokojstvo, Ti si radost, Ti si naša nada i veselje, Ti si pravednost, Ti si umjerenost,Ti si sve naše bogatstvo do zasićenosti, Ti si ljepota i blagost, Ti si utočište, Ti si čuvar i branitelj, Ti si zaklon, Ti si rashlada, Ti si naša nada, Ti si naša vjera, Ti si naša ljubav,Ti si sva naša naslada,Ti si naš vječni život, Veliki i divni Gospodine, Svemogući Bože, Milosrdni Spasitelju.

Ova molitva zapravo je nastala sasvim slučajno. Naime, jedan od braće sv. Franje silno je želio imati nešto napisano od riječi Gospodinovih što bi ga krijepilo (naime u ono vrijeme nije bilo tolikih molitvenika kao danas), a da to sveti Franjo samo ukratko napiše. Budući da je izgarao od te želje, zapravo se bojao stvar otkriti svetom ocu. Kad jednog dana, pozva ga blaženi Franjo i reče: “Donesi mi papira i crnilo, jer želim napisati nekoliko Gospodinovih riječi i pohvala njemu na čast, o čemu sam u svom srcu razmatrao“. Kad je donešeno što je zatražio, svojom je rukom napisao pohvale Bogu. Blagoslovi on brata, dadne mu listić sa pohvalama Bogu i da ga čuva sve do svoje smrti. Tako je molitva sačuvana sve do danas. Zatim se Franjo povukao na brdo Vernu, odvojio od braće da bi molio četrdesetnicu sv.Mihaelu. Kroz to je vrijeme želio osjetiti Gospodinov križ, želio je u sebi nositi Njegovu bol, želio je osjetiti koliko je to moguće, ono što je On trpio, proživjeti muku od tmina smrtne tjeskobe pa sve do mučeništva Njegove ljubavi. U neko mu se vrijeme i Krist ukazao, i zatražio od njega tri zlatne jabuke,odnosno tri zavjeta – poslušnost, čistoću i siromaštvo. Franjo se svega odriče samo da izgori u žaru ljubavi i da duša bude obnovljena. Primjećuje svakim danom sve veću i sve dublju svoju bijedu, da bi napokon 17. rujna zadobio rane Isusa Krista, dvije godine prije smrti. Dvije stvari u ovoj molitvi upadaju u oči: riječ „Ti“ i veličanstvene litanije koje slave našeg Boga. Zadržati ćemo se na prvom stihu molitve: Ti si svet Gospodin. Riječ „Ti“ koja se toliko puta ponavlja u ovoj molitvi, pokazuje nam kako je Franjo doživljavao Boga: kao Gospodina, beskrajno velikog, neizmjerno dobrog, ali i kao prijatelja, svog bližnjeg, kome se kaže - ti.

Riječ“ svet“ (hebrejski „kadoš“) znači odvojen, različit drukčiji. Ta riječ je korijen riječi svetost, posvećenje, posvetiti koja se u bibliji spominje 900 puta. Put svetosti traje cijeloga našega života, zato ne možemo reći: „Nije svetost za mene“, niti „Ja nikada ne bih mogao biti svet“, „Previše sam griješio“ ili slično. Fra Velimir Bavrka kaže:

Razmišljanje da je svetost u dalekim krajevima, ili u drugim narodima ili ljudima- je mlitavost i nespremnost. To je nepouzdanje u Božju dobrotu i sumnja u Njegovu svemogućnost.

Tomislav Ivančić pak kaže da je onaj koji smatra da ne može biti svet zapravo ohol. Iz njegove knjige Budni budite i molite :Krist je naše posvećenje i crkva je posvećena. Premda vjernikov karakter i nije dosegao savršenu svetost, status kojeg svaki vjernik ima pred Bogom jest svetost u Kristu. Generalne konstitucije FSR-a kažu da su svi vjernici pozvani na svetost. (Čl.1, Toč.1.)

Tako je bilo i sa svetim Franjom. Njegovo obraćenje i njegova svetost daju se iščitati iz njegovih molitava: „Tko si Ti, preslatki Bože moj“, pa molitve „Rasvijetli tmine moga srca“, sve do „Pohvala Bogu“. Proces čišćenja njegovog srca traje cijeloga života kao i svetost-odnosno odvojenost prema savršenosti koja doseže vrhunce kako se približava njegovo rođenje za nebo.

------ Trajna formacija------ Srećko Šešet, OFS

Crkveni dokumenti : enciklike (grč. enkýklios, "ići u krug", "okružnica") je papino okružno pismo upućeno prije svega biskupima ali i svim vjernicima. Ta vrsta dokumenta ima u katoličkoj Crkvi

najveću snagu i obvezujući karakter. Eve nekoliko primjera koji govore o aktualnosti socijalnih dokumenata Crkve, da se u njima i danas mogu pronaći uistinu važne i korisne stvari:

AUTORI	GODINA IZDANJA	IME DOKUMENTA	OSNOVNI NAGLASCI
Leon XIII	1891.	Rerum novarum O novim stvarima	Prvi cjelovito zahvaća socijalno pitanje
Pio XI	1931.	Quadragesimo anno Četrdeseta godina	Naglašava načelo supsidijarnosti, propomoć na svim razinama
Ivan XXIII	1963.	Pacem in terris Mir na zemlji	Govor o ljudskim pravima
drugi vatikanski koncil	1965.	Pastoralna konstitucija gaudium et spes Radost i nada	Crkva ulazi u dijalog sa suvremenim svijetom
Pavao VI	1967.	Populorum progressio Enciklika o razvitku naroda	Misao vodilja: Razvoj, novo ime za mir
Ivan Pavao II	1981.	Laborem exercens Radom čovjek	Dokument raspravlja o ljudskom radu
Ivan Pavao II	1987.	Sollicitudo rei socialis-Socijalna skrb	Misao vodilja: Mir je plod solidarnosti
Ivan Pavao II	1991.	Centesimus annus Stota obljetnica	Nova situacija nakon komunizma, raspravlja se o ulozi države,demokracija, ekologija
Benedikt XVI	2005.	Deus caritas est Bog je ljubav	Pozornost posvećena moralno-socijalnoj tematici
Benedikt XVI	2009.	Caritas in veritate Ljubav u istini	Ljubav u istini – pokretačka sbaga istinskog razvoja osoba i društva

------- Duhovna priča -------

PRIČA O ČOVJEKU KOJI SE NIKADA NIJE UVRIJEDIO

Ovo je priča o jednom duhovnom učitelju, za kojeg se vjerovalo da je potpuno neuvredljiv. Neki bezobrazni čovjek čuo je za tog učitelja i odlučio ga izazvati. Po dolasku u njegov dom, počeo ga je vrijeđati i ponižavati na sve moguće načine. Međutim, tijekom cijelog događaja, učitelj je ostao u potpunosti pribran, nijedan mišić mu se nije pomaknuo. Čovjek nije mogao vjerovati. Nakon pola sata, više nije mogao ni psovati, izgubio je svu energiju i na kraju je odlučio pitati učitelja:“Razumijem te vaše duhovne stvari, i to da vas nije briga što drugi ljudi misle, ali, ja sam vas ponizio i uvrijedio, trebali biste se ipak boriti za sebe…”Prvi put do tada, učitelj je progovorio: “Sinko, mogu li postaviti samo dva pitanja?”

“Naravno”, reče čovjek. Tada učitelj reče: “Ako ti meni doneseš poklon, a ja ga ne prihvatim, kome taj poklon i dalje pripada?”Čovjek reče: “Pa, ako ne prihvatite poklon, onda i dalje pripada meni.”Potom učitelj nastavi: “A sada, sine moj, ako ti za mene imaš samo uvredu, a ja je ne prihvaćam, kome ona i dalje pripada?”

Nepoznati autor

https://www.bitno.net

PLAN DOGAĐANJA

11.12.2017. trajna formacija - Molitve sv. Franje
12.12.2017. u 19.35 Vrijeme uvođenja u OFS- susret
do 20.12.2017. Karitativna akcija u župi sv. Vida-
Sakupljanje za socijalnu samoposlugu

25.12.2017. BOŽIĆ

08.01.2018. u 19.35 mjesečna skupština za siječanj 2018.

• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida
Mise zornice
• susret s korisnicima Doma Lekić…….. srijedom od 16.00 h
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi

------ Molitva tri Očenaša na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin ------
• za osnutak bratstva Franjevačke mladeži (FRAMA) pri Kapucinskom samostanu u Varaždinu - Oče naš…
• za našu braću i sestre, za bolesne i nemoćne te pokojne članove Franjevačkog
svjetovnog reda da im Gospodin bude pomoć i utjeha - Oče naš...
• za progonjene i krivo optužene ljude- Oče naš…
Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

•
------- Duhovitost duhovnih -------

Zapovijed ljubavi

Župnik pita Pericu:
"Kada bi zamolio seljaka koji tuče svoga magarca da ga prestane tući, koju bi zapovijed ispunio?"
"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" - odgovori Perica.

izdaje: Franjevački svjetovni red - Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin
HR-42000 Varaždin, Kapucinski trg 7
internetska stranica: www. zupa-vid-varazdin.hr/franjevacki-red, e-mail adresa : fsr.sveti.feliks@gmail.com,
sonja.stefanac@gmail.com (informativni listić)
broj 12/2017 (broj 24)

Sretan i blagoslovljen Božić svim ljudima dobre volje!

Informativni listić za studeni 2017.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

FRANJIN MOLITVENI ŽIVOT

Budući da je u molitvi spoznao kako se željena nazočnost Duha Svetoga toliko više pruža onima koji mole koliko ih više zateče daleko od buke svjetovnih poslova, zato je tražio samotna mjesta, noću se povlačio u samoću i napuštene crkve da moli. Tu bi često morao izdržati strahovite navale zloduha koji su se s njim i osjetilno sukobljavali; nastojali su ga pomutiti u njegovoj žarkoj molitvi. On je međutim, oboružan nebeskim oružjem, u kreposti postajao toliko jači, a u molitvi gorljiviji da je Kristu pouzdano rekao: »Sakrij me u sjeni krila svojih od zlotvora što na me nasrću« (Ps 17,8). A đavlima je rekao: »Učinite mi što god možete, vi opaki i lažni dusi. Više ne možete, nego samo onoliko koliko vam dopusti Bog. Sa svom radošću spreman sam podnijeti sve što je on odredio da mi se nažao učini.« Oholi dusi nisu mogli podnijeti te postojanosti duha, zato su odlazili smućeni.
Kad je čovjek Božji boravio sam i bio nesmetan, šumarke je ispunjao uzdisajima, zemlju je natapao suzama, šakom se udarao u prsa, a kad bi pronašao kakvo skrovitije mjesto, razgovarao bi sa svojim Gospodinom. Tu je odgovarao pred Sucem, tu se usrdno molio Ocu, tu je razgovarao s Prijateljem. Dok su ga braća u takvim zgodama pobožno promatrala, nekoliko im je puta došlo do ušiju kako se glasnim vapajima pred Božjim milosrđem zauzima za grešnike, kako također povišenim glasom oplakuje Gospodinovu muku kao da je očima promatra. Tu su ga noću viđali kako raširenih ruku u obliku križa moli, kako je cijelim tijelom uzdignut sa zemlje i okružen kao nekim sjajnim oblačićem da bi čudesna svjetlost oko tijela bila svjedokom divna prosvjetljenja duše (sv Bonaventura, veći životopis sv Franje, X. pog.)

------ Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

POZIV SVJETOVNOG FRANJEVCA NA KARITATIVNO DJELOVANJE

Caritas na latinskom znači ljubav, a ljubav je srce Crkve. Njezin središnji dio. Caritas znači i darivanje, ljubav koja se daruje. To je Božja ljubav darovana nama ljudima, a koju mi dalje dijelimo jedni drugima. Crkva bi bila mrtva, njezino srce bi prestalo kucati, ako bi u njoj umrla ljubav prema bližnjemu koja se referira kroz karitativno djelovanje. Mogli bi reći da je nemoguće ne ljubiti, a djelovati karitativno, jer samo onaj koji ljubi u stanju je ljubav dijeliti. Ne možemo dijeliti ono što sami nemamo. Zar ne? Ne možemo podijeliti čokoladu, ako čokalade nemamo.
Dakle, što više ljubim, više karitativno djelujem. Sama ljubav me na to nagoni. Ne možemo joj se čak ni suprotstaviti, jača je od svih naših drugih osjećaja, pa i od razuma. Toj ljepoti i tom daru kraj se ne nazire, jer što više daruješ, više primaš. Što više primaš, više ljubiš.

------ Trajna formacija------ Ivančica Kozina Milovec, OFS

Tema: molitva – Svemogući i presveti Bog

Na početku je voditeljica formacije napravila kratki uvod, u kojem smo se spomenuli poznate Franjine molitve - Svevisnji dični Boze, rasvjetli srce moga srca, daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav, smisao i spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju.
Zatim smo se podijelili u grupe i sa sudionicima grupe razgovarali o zadanoj temi, a kasnije i prezentirali naša zajednička iskustva, zaključke i promišljanja svim prisutnim članovima.
Tema, odnosno pitanja na koja smo davali odgovore su glasila:
1.Što je za mene molitva?
2. Koliko često molim?
3. Koja molitva mi je najdraža?
4. Postoji li zajednička molitva u mojoj obitelji?
5. Što mi najviše pomaže da rastem u molitvi?
U prezentaciji smo otkrili dosta zajedničkoga, čuli neka druga i drugačija iskustva, upoznali jedan drugi dio sebe, otkrili koliko još toga ne znamo, koliko nam je još učiti, i koliko se upravo kroz molitvu možemo bolje upoznati, te spoznati i prepoznati Božju volju, prihvatiti ju i živjeti podvrgavajući joj se.
Tako smo ustvrdili da molitva uistinu jest razgovor s Bogom, da nam je ona hrana za dušu, ohrabrenje u teškim i svakodnevnim životnim situacijama. Da se ona prožima i kroz naše svakodnevne obveze.
Sudionici razgovora su rekli kako kroz cijeli dan mole, ovisno o mogućnostima, a osim časoslova kao jedna od najdražih molitvi je svima molitva krunice. Žarište molitve, crpilište, njezin izvor svakako pronalazimo u Euharistiji, ali i u našoj osobnoj molitvi, jer moleći učimo moliti. Stječemo naviku molitve, imamo osjećaj kako se ona sama umnaža, poput ljubavi, jer dijeleći ljubav više ljubimo. Tako i moleći sve više molimo. Ono što većini koji žive u obitelji stvara problem je zajednička molitva u obitelji. Molitva u obitelji nam se svela na individualnu molitvu, nešto poput samačkog života. Ona nam je postala osobna do mjere da se vrlo često prilikom molitve povučemo iz zajedničkih odaja u intimu vlastite sobe. Ono što raduje i budi nadu jesu sestre koje se sastaju svaku večer i zajedno mole časoslov.
Stoga , potaknuti molitvama i predanjima svetoga Franje i mi poput njega zavapismo:
Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože,
Daj nama bijednima , da poradi tebe uvijek činimo ono što znamo da ti želiš
I da uvijek želimo što je tebi milo.
Daj da iznutra očišćeni , unutra rasvijetljeni
i Duhom Svetim raspaljeni mognemo slijediti stope
tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista,
i jedino po tvojoj milosti doći k tebi, Svevišnji,
koji u savršenu Trojstvu i jednostavnu Jedinstvu
živiš i kraljuješ i slavan si, Bog svemogući
u sve vijeke vjekova. Amen.

------- Duhovna priča -------

BOŽJI PRIJEDLOG

Živio jednom čovjek koji je imao petoro djece.
Svaki dan se žalio Bogu na težak život i na loše ljude koji ga okružuju. Uvijek je za probleme krivio Boga. Govorio bi: Zašto si Bože dopustio ovo, zašto si dopustio ono, zašto ne kazniš zle ljude, zašto ne očistiš zemlju od: kradljivaca, lažljivaca, silovatelja, ubojica, prevaranata…, tako da možemo u miru živjeti. Zašto Bože nešto ne poduzmeš??? Jednoga dana odluči ga Bog posjetiti i zamoliti ga da mu pomogne očistiti zemlju od “loših” ljudi. Pozdravi ga i reče mu: teško mi je slušati kako svaki dan mene za sve kriviš i optužuješ, zato imam prijedlog i molbu za tebe. Molim te, ti pomozi meni, a ja ću zauzvrat očistiti zemlju od loših i zlih ljudi. Čovjek sav sretan uzvikne: reci što trebam učiniti, sve ću učiniti, samo da mogu u miru živjeti. Bog reče: moram od tvojih petoro djece izabrati četvero za raj, a samo jedno za pakao. Tebi prepuštam da izabereš, koje od njih želiš poslati u pakao. Čovjek sav izbezumljen reče: “Pa kako bih ja to mogao, kako ću izabrati između svoje djece kad su mi svi isti, sve ih volim, svi su mi jednako dragi!?! Kakav si ti to Bog? Kako uopće možeš od mene tražiti takve grozote? Ja to ne mogu… Ne želim…”
Bog se nasmiješi i reče: “Ja ću ti pomoći da izabereš. Najstarija tvoja kćer je dosta neposlušna i ne možemo je nazvati dobrom djevojkom. S njom imaš najviše problema. Hoćeš li da nju pošaljemo u pakao???” “NEE!!!”, odgovori čovjek, “nee, i ona je moje dijete, i nju volim, nema veze što je zločesta, što je neposlušna, da je najgora, da je najlošija na svijetu, ma da je i ubila nekoga, ona je moje dijete i volim je kao i drugu djecu. Iako mi nije drago što je takva, volio bih da je bolja, ali ne želim je se odreći, jer je MOJE DIJETE. Ne traži od mene da žrtvujem svoje dijete. Ja kao otac, to ne mogu i ne želim birati. Volim svu svoju djecu, pa i ovu iako je neposlušna!!!” Bog ga zagrli i reče: “Drago mi je što tako razmišljaš i što voliš jednako svoju djecu, i onu dobru i onu manje dobru! Znaš, tako je i meni. Teško mi je očistiti zemlju jer ste svi vi moja djeca i sve vas volim: i dobre i loše. I ja kao OTAC, volio bih da su mi sva djeca dobra, ali na žalost nisu. Zar ja kao otac mogu dignuti ruke od njih?!? Kako ti nisi mogao birati između svoje djece, tako ne mogu ni ja. Čovjek se zamisli nad tim riječima, i duboko posrami što je sve ove godine krivio Boga, pitajući se zašto ne uništi loše ljude.

autor nepoznat

http://www.katehetski-nadbiskupija-split.net/katolicki-vjeronauk/poucne-price-vjeronauk/bozji-prijedlog/

PLAN DOGAĐANJA

10/11.11.2017. Kapitul područnog bratstva bl. Alojzije Stepinac

14.11.2017. u 19.35 Vrijeme uvođenja u OFS- susret

15.11.2017. u 19.35. 6.sjednica vijeća

17.11.2017. SV.ELIZABETA, suzaštitnica OFS-a

20.11.2017. u 19.35 trajna formacija - Molitve sv. Franje

do 20.11.2017 . karitativna akcija bratstva u župi sv.Vid - sakupljanje namirnica za Socijalnu samoposlugu Kruh sv. Antuna u suradnji sa Župom sv. Vida Varaždin - sakupljanje za socijalnu samoposlugu

04.12.2017. u 19.35 mjesečna skupština za prosinac

• sudjelovanje u liturgiji i pobožnostima u župi sv. Vida
franjevačka krunica ponedeljkom od 18.10h
• susret s korisnicima Doma Lekić…….. srijedom od 16.00 h
• volontiranje u socijalnoj samoposluzi

------ Molitva tri Očenaša------

na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin

Sveti Franjo Asiški, moli za nas
Sveta Elizabeto Ugarska, moli za nas
Sveti Ljudevite kralju, moli za nas
Blaženi Alojzije Stepinac, moli za nas
Sveti Felikse Kantalicijski, moli za nas
Slava Ocu…

------- Duhovitost duhovnih -------

Kome se trebam moliti da mi financijska policija ne dolazi stalno u firmu? - pita bogatiji župljanin svog župnika.

Najbolje sv. Bartolu! Njega su živog oderali, pa zna kako Vam je.

izdaje: Franjevački svjetovni red - Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin
HR-42000 Varaždin, Kapucinski trg 7
internetska stranica: www. zupa-vid-varazdin.hr/franjevacki-red, e-mail adresa : fsr.sveti.feliks@gmail.com,
sonja.stefanac@gmail.com (informativni listić)
broj 11/2017 (broj 23)

Izbornik

Raspored misa

Najnovije iz župe

Linkovi

Događanja

Informativni listić za svibanj 2019.

Informativni listić za travanj 2019.

Informativni listić za ožujak 2019.

Informativni listić za veljaču 2019.

Informativni listić za siječanj 2019.

Informativni listić za listopad 2018.

Informativni listić za lipanj 2018.

Informativni listić za svibanj 2018.

Franjevački svjetovni red

Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin

Informativni listić za travanj 2018.

PREMINUĆE SVETOG OCA

Franjevački svjetovni red

Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin

Informativni listić za veljaču 2018.

ZAŠTO DOBRI LJUDI UMIRU MLADI

OSNOVE FRANJEVAČKOG SVJETOVNOGA REDA

SLUČAJ SA CVRČKOM

Informativni listić za siječanj 2018.

POČETNA FORMACIJA I RAZLUČIVANJE POZIVA U OFS-U –

LJUDSKA ( PSIHOLOŠKA) DIMENZIJA

SVEVIŠNJI, SLAVNI BOŽE

Fra Zvjezdan Linić: BOG PRISUTNI

ODGAJAN U SLOBODI

SVETI FRANJO I PRVE ŽIVE JASLICE

Smetnja

Informativni listić za prosinac 2017.

------- Iz života svetog Franje Asiškog -------

SV.FRANJO O DUHOVNOJ RADOSTI

------ Mala škola svjetovnog franjevaštva - Ivančica Kozina Milovec, OFS-------

KOMUNIKACIJA U BRATSTVU OFS-a

------ Trajna formacija------ Vedran Kaniški, OFS

Tema susreta trajne formacije: molitva sv. Franje – Ti si svet

------ Trajna formacija------ Srećko Šešet, OFS

------- Duhovna priča -------

PRIČA O ČOVJEKU KOJI SE NIKADA NIJE UVRIJEDIO

PLAN DOGAĐANJA

• ------- Duhovitost duhovnih -------

Zapovijed ljubavi

Župnik pita Pericu: "Kada bi zamolio seljaka koji tuče svoga magarca da ga prestane tući, koju bi zapovijed ispunio?" "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" - odgovori Perica.

izdaje: Franjevački svjetovni red - Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin HR-42000 Varaždin, Kapucinski trg 7 internetska stranica: www. zupa-vid-varazdin.hr/franjevacki-red, e-mail adresa : fsr.sveti.feliks@gmail.com, sonja.stefanac@gmail.com (informativni listić) broj 12/2017 (broj 24)

Sretan i blagoslovljen Božić svim ljudima dobre volje!

Informativni listić za studeni 2017.

FRANJIN MOLITVENI ŽIVOT

POZIV SVJETOVNOG FRANJEVCA NA KARITATIVNO DJELOVANJE

Tema: molitva – Svemogući i presveti Bog

BOŽJI PRIJEDLOG

PLAN DOGAĐANJA

------ Molitva tri Očenaša------

na nakane Mjesnog bratstva sv. Feliks Varaždin

------- Duhovitost duhovnih -------

•
------- Duhovitost duhovnih -------

Župnik pita Pericu:
"Kada bi zamolio seljaka koji tuče svoga magarca da ga prestane tući, koju bi zapovijed ispunio?"
"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" - odgovori Perica.

izdaje: Franjevački svjetovni red - Mjesno bratstvo sv. Feliks Varaždin
HR-42000 Varaždin, Kapucinski trg 7
internetska stranica: www. zupa-vid-varazdin.hr/franjevacki-red, e-mail adresa : fsr.sveti.feliks@gmail.com,
sonja.stefanac@gmail.com (informativni listić)
broj 12/2017 (broj 24)