Molimo sa svetim Franjom

MOLIMO SA sv. FRANJOM

Svemogući, presveti, svevišnji, najviši Bože,
Oče sveti i pravedni,
Gospodine, Kralju neba i zemlje,
zahvaljujemo ti radi tebe samoga,
što si po svojoj svetoj volji
i po jedinome svome Sinu s Duhom Svetim
stvorio sve duhovno i tjelesno,
i što si nas, stvorene na svoju sliku i priliku, postavio u raj.
A mi smo pali po svojoj krivnji.
I zahvaljujemo ti,
kao što si nas po svome Sinu stvorio,
da si tako,  po svojoj svetoj ljubavi kojom si nas ljubio,
učinio da se on, pravi Bog i pravi čovjek,
rodi od slavne vazda Djevice,
preblažene svete Marije,
i što si htio da kao zarobljenici budemo otkupljeni
njegovim križem, krvlju i smrću.
I zahvaljujemo ti što on, Sin tvoj,
ima doći u slavi svoga veličanstva,
da osuđenike koji se nisu obratili, niti su te spoznali
baci u oganj vječni,
a onima koji su te spoznali,
koji su te štovali i u pokori ti služili,
da reče: "Dođite, blagoslovljeni Oca mojega,
primite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta."
A budući da mi, bijedni i grešni,
nismo vrijedni ni da tvoje spomenemo ime,
molimo i zaklinjemo da Gospodin naš Isus Krist,
tvoj ljubljeni Sin u kojemu ti je sva milina,
skupa s Duhom Tješiteljem tebi zahvaljuje,
kako je tebi i njemu po volji,
mjesto svih, jer je on tebi dostatan za sve
i po njemu si nam toliko dobra učinio. Aleluja.


(molitva iz XXIII. poglavlja "Nepotvrđenog Pravila")

 

Gospodine, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge;
da ne tražim samo da mene ljube, nego da i ja ljubim druge!
Jer tko daruje, prima;
tko prašta, biti će mu oprošteno,
i tko umire sebi, rađa se za vječni život!
Amen.

Svevišnji, dični Bože,
rasvijetli tmine moga srca.
Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav;
smisao za spoznaju, Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju!


(ovu je molitvu sv. Franjo često molio u svojoj mladosti
pred likom Raspetoga u crkvici sv. Damjana u Asizu)


Vatrena i slatka sila tvoje ljubavi,
molim, Gospodine,
neka obuzme moj um i moje srce
i neka ga odijeli od svega, što je pod nebom,
da umrem od ljubavi ljubeći tebe,
koji si se udostojao umrijeti od ljubavi ljubeći mene.




(Ovu molitvu  poznatu pod nazivom   „Absorbeat“ nije napisao sam sv. Franjo, ali ju je poznavao i molio. Smatra se de je molitva nastala u ranom srednjem vijeku.)

POBUDNICA SV. FRANJE ASIŠKOG POKORNIČKOJ

BRAĆI I SESTRAMA

 

U ime Gospodnje!

O onima koji čine pokoru

Svi koji ljube Gospodina svim srcem, svom dušom i svom pameti, svom snagom (usp. Mk 12,30) i ljube svoje bližnje kao same sebe (usp. Mt 22,39), a mrze svoje tijelo s njegovim manama i grijesima, te primaju tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista i donose dostojne plodove pokore: o, kako su blaženi i blagoslovljeni oni i one dok tako budu činili i u tome ustrajali, jer će na njima počinuti Duh Gospodnji (usp. Iz 11,2) i k njima će doći i kod njih se nastaniti (usp. Iv 14,23). Oni su sinovi nebeskoga Oca (usp. Mt 5,45), kojega djela vrše, i zaručnice su i braća, i majke Gospodina našega Isusa Krista (usp. Mt 12,50).

Zaručnice smo kad se vjerna duša sjedini s Gospodinom našim Isusom Kristom. Braća smo mu, kad vršimo volju Oca koji je na nebesima (usp. Mt 12,50); majke, kad ga po božanskoj ljubavi i čistoj i iskrenoj savjesti nosimo u svome srcu i tijelu (usp. 1Kor 6,20). Rađamo ga svetim djelovanjem koje drugima mora svijetliti kao primjer (usp. Mt 5,16).

O, kako je slavno, sveto i veliko imati na nebesima Oca! O kako je sveto, utješno, lijepo i divno imati takva zaručnika. O kako je sveto i kako drago imati ljupka, ponizna, miroljubiva, slatka, ljubežljiva i nadasve poželjna takva brata i takva sina: Gospodina našega Isusa Krista koji je svoj život položio za svoje ovce (usp. Iv 10,15) i molio je Oca govoreći: Oče sveti, sačuvaj ih u svome imenu (usp. Iv 17,11) koje si mi dao na svijetu; tvoji bijahu, meni ih dade (usp. Iv 17,6). I riječi koje si mi dao njima predadoh, i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao (usp. Iv 17,8). Ja za njih molim, ne za svijet (usp. Iv 17,9). Blagoslovi ih i posveti (usp. Iv 17,17), i za njih posvećujem samoga sebe (usp. Iv 17,19). Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (usp. Iv 17,20) da budu posvećeni u jedno (usp. Iv 17,23) kao i mi (usp. Iv 17,11). I, Oče, hoću gdje sam ja da budu i oni sa mnom: neka gledaju moju slavu (usp. Iv 17,24) u tvome kraljevstvu (usp. Mt 20,21). Amen.

O onima koji ne čine pokoru

A svi koji nisu u pokori i ne primaju tijela i krvi Gospodina našega Isusa Krista i koji čine zlo i grijehe, koji idu za opakom požudom i zlim željama svoga tijela i ne izvršuju što su obećali Gospodinu te na tjelesni način robuju svijetu putenim željama, svjetovnim težnjama i brigama za ovaj svijet: zarobljeni su od đavla kojega su sinovi i čine njegova djela (usp. Iv 8,41). Slijepi su jer ne vide pravo svjetlo, Gospodina našega Isusa Krista. Nemaju duhovne mudrosti, jer nemaju Sina Božjega koji je mudrost Očeva. O njima se kaže: Sva ih je mudrost izdala (usp. Ps 107,27) i: Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih (usp. Ps 119,21). Vide i spoznaju, znadu i čine zlo i hotimice upropašćuju duše.

Progledajte, slijepi, koji ste prevareni od vaših neprijatelja: tijela, svijeta i đavla; jer je tijelu ugodno griješiti, a gorko je činiti da tijelo služi Bogu; jer sve mane i grijesi izlaze iz srca čovječjega, kako Gospodin govori u Evanđelju (usp. Mk 7,21). I ništa nemate ni u sadašnjem vremenu ni u budućem. I mislite da ćete dugo posjedovati ispraznosti ovoga vremena, ali se varate, jer će doći dan i sat na koji ne mislite, ne znate ih i ostaju vam nepoznati; tijelo boli, smrt se približi, i tako se umire gorkom smrću.

I bilo gdje, bilo kada i bilo kako čovjek umire u smrtnome grijehu bez pokajanja i zadovoljštine, ako je mogao zadovoljiti a nije, đavao mu dušu iz njegova tijela grabi s tolikom tjeskobom i boli da to nitko ne može znati osim onoga koji prima.

I svi talenti i vlast, znanje i mudrost (usp. 2Ljet 1,12) i sve što mišljahu da imaju, sve će to biti oduzeto od njih (usp. Lk 8,18; Mk 4,25). Oni su to ostavili rođacima i prijateljima, a ovi su raznijeli i podijelili njihovo imanje i nakon toga su rekli: Prokleta mu duša, jer nam je mogao dati i privrijediti više nego što je privrijedio! Crvi pojedu tijelo, i tako izgube i tijelo i dušu u ovome kratkom vremenu i odlaze u pakao gdje će se mučiti bez kraja.

Sve one do kojih dospije ovo pismo molim u ljubavi koja je Bog (usp. 1Iv 4,16) da navedene miomirisne riječi Gospodina našega Isusa Krista dobrohotno prime s božanskom ljubavlju. Koji ne umiju čitati, neka ih često dadu čitati; neka ih zadrže kod sebe svetim djelovanjem do svršetka, jer su duh i život (usp. Iv 6,64). A koji to ne budu čitali, morat će dati račun na dan sudnji (usp. Mt 12,36) pred sudištem Gospodina našega Isusa Krista (usp. Rim 14,10).

 

Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste,
ovdje i po svim tvojim crkvama
koje su po cijelome svijetu,
i blagoslivljamo te,
jer si po svome svetome križu otkupio svijet.


(molitva iz XXIII. poglavlja "Nepotvrđenog Pravila")



Uz svetkovinu uznesenja Blažene Djevice Marije

Zdravo Gospodarice, sveta Kraljice, Bogorodice Marijo,
ti si Djevica koja si postala Crkvom,
i izabrana od presvetog Oca na nebu
da te posveti sa presvetim Sinom svojim
i Duhom Svetim Utješiteljem.
U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro.
Zdravo palačo njegova,
zdravo njegovo svetohranište,
zdravo kućo njegova.
Zdravo odjećo njegova,
zdravo njegova službenice,
zdravo Majko njegova.
I sve vi, o svete kreposti,
koje se po milosti i rasvjetljenju Duha Svetoga
ulijevate u srca vjernika da Bogu
od nevjernika napravite vjernika.


(pozdrav Blaženoj Djevici sv. Franje Asiškoga prema zapisu Toma Čelanskoga)

Uz blagdan svetoga Franje

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri!
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
Dok čovjek nijedan dostojan nije
Ni da Ti sveto spomene ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Sa svim stvorenjima svojim,
Napose s bratom gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan
I svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svijetlosti puno;
Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama
Koje si sjajne, drage i lijepe,
Po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Vjetru.
Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini
I svakom vremenu Tvojem
Kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestrici Vodi:
Ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Ognju
Koji nam tamnu rasvjetljuje noć,
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje
I podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom
Jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri nam tjelesnoj Smrti,
Kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj,
Jer im druga smrt nauditi neće.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
Zahvaljujte Njemu, služite Njemu
Svi u poniznosti velikoj!




(Najglasovitiji je Franjin spis Pjesma brata Sunca ili Pjesma stvorova. Ta pjesma je odraz Franjine ljubavi prema prirodi i njegova osobita odnosa prema stvorenjima,  ali ona je ponajprije molitva koja je sastavljena po uzoru na Pjesmu triju mladića iz  Knjige proroka Danijela. Nju je Franjo ispjevao pod kraj svoga života dok je gotovo slijep, bolestan i bespomoćan ležao u slamnatoj kolibici uz crkvicu sv. Damjana.  Tim riječima slavio je Gospodina čekajući sestricu smrt kako svjedoči  Toma Čelanski : „Zato je ono malo dana, što su ga dijelili od smrti, upotrijebio za pohvale i svoje nadasve ljubljene učenike je poticao da s njim slave Krista. … Pozivao je i sve stvorove da hvale Boga; i riječima, što ih je nekoć sastavio, pozivao ih je na božansku ljubav. Štoviše, i samu smrt je, koja je svima strašna i mrska, poticao na pohvale i njoj je veselo išao u susret i pozivao je u svoj gostinjac :„Dobro došla, sestro moja smrti!“ ( T.Celano: Vita Secunda, 216.)