O samostanu

KRATKA POVIJEST KAPUCINSKOG SAMOSTANA U VARAŽDINU

Kapucinski Red je samostalni ogranak franjevačkog Reda - Reda Manje Braće - čiji je osnivač sv. Franjo Asiški. Počeci kapucinskog Reda seže u godinu 1525, kada se nekolicina franjevaca odlučila za korjenitu reformu unutar franjevačkog Reda, te se odijelila sa željom da se vrati na izvorni dug svoga Utemeljitelja. Glavni zahtjev toga reformnog pokreta bilo je strogo opsluživanje siromaštva u duhu sv. Franje. Siromaštvo zato postaje glavna karakteristika kapucina kroz čitavu njihovu povijest, što se posebno odražavalo u vanjskoj arhitekturi i po unutarnjem izgledu kapucinskih crkvi i samostana. Kapucini su dobili ime po svome redovničkom odijelu na kojem se posebno isticala dugačka kapuljača - kapuca.

Kapucinski Red osobito se širio u vrijeme tridentinske koncilske obnove (od 1565. nadalje), a kapucini su se istakli u karitativnom radu i propovijedanju narodu

U naše krajeve kapucini su došli nakon godine 1600. kada je osnovan kapucinski samostan u Grazu i tako stvorena kasnija Štajerska provincija, kojoj će pripadati i hrvatski kapucini. Nakon što su godine 1618. kapucini došli u Zagreb, i Varaždinci su željeli imati te redovnike u svome gradu.

Hrvatski su staleži godine 1652. uputili molbu kapucinskom provincijalu u Graz da poradi na osnivanju samostana u Varaždinu. No, to nije išlo bez problema i teškoća. Zbog toga je Hrvatski Sabor tu molbu ponovio godine 1695. i 1697. Napokon su sve prepreke bile uklonjene i 28. listopada 1699. kapucini su svečano uvedeni u grad Varaždin - u znak preseljenja bili su im predani ključevi grada. Isprva su stanovali u gradskim kućama. Za gradnju svog samostana i crkve, te za osnutak velikoga vrta koji im je bio potreban, izabraše oni godine 1700. zemljište izvan gradskih bedema i to na početku južnoga predgrađa, na malo povišenom mjestu gdje se već otprije nalazilo groblje i drvena kapelica Presvetog Trojstva.

Na proljeće 1701. započela je velika dobrotvorka, grofica Magdalena Drašković, rođena Nadasdy, graditi kapucinski samostan. Zagrebački je biskup Stjepan Selišćević 25. travnja 1701. postavio kamen temeljac kapucinske crkve Presvetog Trojstva, a njezinu izgradnju omogućili su ugledni Varaždinci. Gradnja samostana i crkve je brzo napredovala, te se godine 1702. kapucini naseliše u njemu. Crkva je bila dovršena godine 1705, a posvetio ju je zagrebački biskup Martin Brajković 14. srpnja 1706.

Već i prije nego što su kapucini došli u Varaždin, bilo je Varaždinaca koji su pohrlili u kapucinski Red, ali dolaskom kapucina u Varaždin, propovijedanjem i drugom pastoralnom djelatnošću, a navlastito samim životnim primjerom, samostan se brzo pretvorio u novo duhovno žarište za taj grad sjeverne Hrvatske i njegovu širu okolicu. Tijekom posljednjih 260 godina u Kapucinski red stupilo 44 varaždinaca, (+ 3 sadašnja) a između njih jedan je bio provincijal Štajerske provincije (Fr. Severijan iz Varaždina), trojica su bili na čelu Hrvatsko-primorske kustodije a trojica provincijali Hrvatske kapucinske provincije. U kripti samostanske crkve do godine 1869. pokopana su 103 redovnika od koji je 21 rodom iz Varaždina, a nakon toga kapucini se pokapaju u grobnici na varaždinskom groblju.

Kapucini su se poglavito bavili propovijedanjem na hrvatskom jeziku, dijelili su sakramente umirućima jer je njihov samostan bio izvan gradskih zidina, koje su se noću zatvarale. Osobito je poznat pastoralni rad kapucina među zatvorenicima. Godine 1857. u samostanu je osnovan Treći Red svetoga Franje a nešto kasnije i Kongregacija Kćeri Marijinih.

Kada je car Josip II godine 1788. ukinuo kapucinski samostan na Gornjem gradu u Zagrebu, varaždinski samostan ostao je jedini kapucinski samostan u sjevernoj Hrvatskoj. Tridesetih godina ovoga stoljeća uz samostan sagrađen je i Konvikt sv. Josipa u kojem se odgajaju kandidati za kapucinski Red.

Godine 1961. zagrebački nadbiskup Franjo Šeper povjerio je kapucinima u Varaždinu novoosnovanu župu sv. Vida i od tada oni vode pastoralnu brigu o vjernicima koji nastanjuju jugozapadni dio Varaždina. Osnutkom župe započinje intenzivni pastoralni rad sa svim kategorijama vjernika, osobito s djecom i mladima. Danas u samostanu djeluje ekipa od pet svećenika i tri brata nesvećenika, koji osim rada u župi i gradskoj bolnici pomažu i brojnim župama u Varaždinu i okolici. U sklopu samostana nalazi se i Centar za odgoj i obrazovanje pripravnika za Kapucinski red u kojemu se nalazi desetak sjemeništaraca. Već tridesetak godina u okviru župe i samostana djeluju i časne sestre Služavke Malog Isusa koje vrše službe vjeroučiteljice, orguljašice i kuharice.

U crkvi se nalaze vrlo vrijedne orgulje koje je 1860. godine načinio varaždinski graditelj orgulja Dragutin Geissler, a na kojima je svirao i skladao crkvene pjesme kapucin o. Anzelmo Canjuga.

Za kulturu ovoga kraja je od osobite je važnosti samostanska biblioteka u kojoj se čuva 16 inkunabula i brojne rijetke knjige.

Više o Kapucinima na Web stranici: www.kapucini.hr
Adresa:
KAPUCINSKI SAMOSTAN
Kapucinski trg 7
42000 Varaždin
e-mail: kapucinski-samostan@vz.t-com.hr